
Dok Hrvatska, zemlja koja je nogom u Europskoj uniji, muku muÄi kako napraviti pelješki most, siromašna, komunistiÄka Kuba nasula je 57 kilometara ceste do otoka na kojem se nalaze hoteli s pet zvjezdica.
I ne samo to, uz cestu koja je skratila putovanje radnicima do hotela u kojima su zaposleni, Kubanci će “nasuti” i željezniÄku prugu kojom će i turisti s kopna prema otocima - kazao je dr. Jesus Munuzuri sa SveuÄilišta iz Seville u Španjolskoj, na drugoj po redu internacionalnoj konferenciji “Islands 2012.“ koja je nedavno održana u Bolu na BraÄu. Dr. Munuzuri bio je pozvan da sa španjolskim kolegama riješi problem transporta s Kube prema otoÄićima na kojima se nalaze luksuzni resorti u kojima se odmaraju gosti iz cijeloga svijeta.
Hotelsko osoblje, a radi se o stotinama ljudi, svaki je dan više od dva sata putovalo na posao i dva sata s posla kući, što je Kubancima predstavljalo veliki problem.
- Kad smo to riješili nasipanjem ceste, onda su poÄeli razmišljati o tome kako omogućiti i brojnim turistima da mogu putovati na dnevnoj bazi, raditi izlete, a da se izbjegnu gužve kako bi osoblje moglo stizati navrijeme na svoja radna mjesta. Tada smo im predložili i nasipanje trase za željezniÄku prugu – iznenadio je dr. Munuzuri sudionike konferencije što je za povezivanje s otocima spremna uÄiniti jedna Kuba, za koju se Äesto kaže da je zapela u pedesetim godinama prošlog stoljeća.
I u bogatom, moćnom Japanu otoci su i doslovno postali dio kopna. Profesor Hiroshi Gotoh naglasio je da je negdje i cijeli arhipelag povezan mostovima, no svejedno se grade aerodromi.
- U prefekturi Okinawa, na otoku Ishigani, pokraj već postojećeg aerodroma gradi se i treća po veliÄini zraÄna luka u Japanu jer otok ima odliÄan položaj. Naime, blizu je Kina – objasnio je Gotoh i predoÄio slajdove s fotografijama otoka kojeg okružuje tirkiznoplavo more, pa privlaÄi tisuće gostiju iz cijeloga svijeta.
Idilu je otoka, na kojem je prosjeÄna godišnja temperatura 24 Celzijeva stupnja, nažalost, pokvario tsunami, u kojem je poginulih i ranjenih bilo oko šest tisuća, no život se na otok vratio, a kuće su obnovljene ili se obnavljaju. Zanimljiva je i skupina od pet otoka pod nazivom Yuge, koji su povezani kilometarski dugim mostovima.
- Na te otoke možete odpješaÄiti, odvesti se biciklom, automobilom, brodom, odletjeti hidroavionima – naglasio je prof. Gotoh.
Dr. Srećko Favro, koji je u ime Hrvatskog hidrografskog instituta iz Splita i Wessex instituta tehnologije iz Velike Britanije, a na kojem je predavaÄ, bio domaćin kolegama iz cijeloga svijeta, naglasio je da će i u Hrvatskoj iduće godine hidroavioni povezati kopno s otocima, a našu zemlju sa svijetom.
- U prvoj fazi projekta uvode se linije Split–KorÄula po cijeni od 120 kuna, zatim Vela Luka–Zagreb, Hvar–Zagreb, KorÄula–Zagreb i Vis–Zagreb. Polazišne luke bit će za poÄetak KorÄula, Vela Luka, Lastovo i Dubrovnik – najavio je dr. Favro, a najdalje se u pripremi projekta, u koji njemaÄki poslovni ljudi ulažu veliki novac, odmaklo u DubrovaÄko–neretvanskoj županiji.
Kad se projekt uhoda, krenut će se i s aviolinijama izmeÄ‘u Italije i jadranskih otoka. I dok naša mladost koja živi na škojima već nakon osnovne škole mora put Zagreba, Splita ili Rijeke, u GrÄkoj, Äulo se na konferenciji, odlaze s kopna studirati na otoke. Tako Univerzitet Aegean djeluje na nekoliko otoka.
Na Lesbosu je, primjerice, fakultet geografije, a na otoku i mjestima koja ga okružuju živi oko 120 tisuća ljudi, tek koju tisuću manje nego na svim hrvatskim naseljenim otocima. Dodajmo i to da Lesbos ima 56 kilometara Äetvornih, što je, za usporedbu, tek nešto manje od Šolte na kojoj stalno živi oko tisuću stanovnika. Dalje; studentima, domaćem stanovništvu i turistima, ne samo da su na raspolaganju stalne brodske i trajektne linije s kopnom po simboliÄnim cijenama, nego su i otoci odliÄno meÄ‘usobno povezani, pa se tamošnji stanovnici oslanjaju jedni na druge poput sunarodnjaka koji žive na kopnu. Karta za vožnju avionima ili hidroavionima od Atene do Mitilinija stoji za otoÄko stanovništvo tek 25 eura, a za ostale 125 eura, jer Vlada subvencionira razliku izmeÄ‘u realne cijene i cijene karte za otoÄane. Što se aviona i hidroaviona tiÄe, taj je suživot, Äulo se, do savršenstva dovela Aljaska. Tamo nema nikakvih problema izmeÄ‘u kapetana kruzera i pilota koji upravljaju letjelicama što polijeću i slijeću u lukama, pa dok jedni pristaju, drugi lete u nebo bez ikakve bojazni da bi moglo doći do bilo kakve nezgode.
Najbolje BritancimaŠto se života na europskim otocima tiÄe, Britanci su otišli najdalje. Nema, naime, nikakve razlike u visini životnog standarda izmeÄ‘u stanovništva na kopnu i otocima, a razlog su brojne subvencije koje je za otoÄane London iskamÄio od Europske unije. Drugi je razlog još banalniji i logiÄniji: cijela je Velika Britanija otok, tako da se ne smatra ništa manje vrijednim živjeti na prostoru okruženom sa svih strana morem. OtoÄani tako baš ni u Äemu ne ovise o pomoći s kopna, a svima koji žele razvijati biznis na otocima u sastavu Kraljevstva, izlazi se u susret poticajnim sredstvima ili poreznim benefitima. Istovremeno, od ukupnog novca kojim je HBOR u Hrvatskoj poticao kroz dva desetljeća poduzetniÄke projekte, samo pet posto je potrošeno na otocima! Pametnom dosta. Profesori iz NjemaÄke govorili su o Azurima na kojima je konaÄno riješeno pitanje napajanja elektriÄnom energijom. Do sada se struja dobivala tek uz pomoć dizelskih generatora, a danas se to Äini uz pomoć vjetroelektrana. Takva je struja i dalje puno skuplja od one koja se “raÄ‘a” u hidroelektranama, ali Äim se krene u masovniju proizvodnju vjetroenergije, a sve je više zainteresiranih za takvu opskrbu u cijelome svijetu, i cijena će pasti. U Hrvatskoj su najdalje po tomu pitanju odmakli Komižani, na Äelu s agilnom gradonaÄelnicom Tonkom IvÄević, koja zajedno s talijanskim investitorima uporno gura projekt vjetroelektrana na Visu, o kojem se govori godinama. |
Malezijski otoÄani žive od turizmaI u Maleziji, na siromašnim otocima gdje donedavno nije bilo nikakve infrastrukture, takoÄ‘er žele živjeti od turizma. RijeÄ je Äesto o nacionalnim parkovima u kojim se zakonom propisuje ponašanje turista kako bi se zaštitila djeviÄanska priroda. U ekoturizmu prednjaÄe otoÄni parkovi Langkawi. - Stanovništvo zahvaljujući turizmu živi bolje. Imaju više novca, zaposlenih, grade veće i bolje kuće, ali se otvorio i cijeli niz pitanja oko kojih se spore struÄnjaci. Treba li limitirati broj dolazaka gostiju jer oni mogu uništiti prirodu koja ih sada privlaÄi, a ako to naprave, domaći se mogu pozdraviti s turizmom i prihodima koji su im postali sve i sva. Bilo je Äak i prijedloga da se posjeti nacionalnim parkovima ograniÄe samo na domaće goste – rekao je dr. Kalsom Kayat sa SveuÄilišta Northern iz Malezije. Na nekoć mirnim otocima na kojima je život tekao sporo, stotljećima ustaljenim ritmom, masovni turizam je sve razdrmao: donio užurbanost, buku, zabavu, a s tim posljediÄno i probleme. - Stanovništvo se žali da turisti ne poštuju malezijske zakone. Ne vladaju se doliÄno u prometu, bacaju smeće... – kazao je Kayat dodavši da treba tražiti mjeru izmeÄ‘u želja domaćeg stanovništva i rastućeg turizma o kojem su postali posve materijalno ovisni. |
Lošinj živi, Cres umireInteresantno je bilo Äuti nešto i o fenomenu Cresa, koji je bliži kopnu od Malog Lošinja, mnogi ga drže ljepšim, florom i faunom bogatijim otokom od Malog Lošinja, a u svemu ostalom za njim zaostaje?! Na Malom Lošinju razvijen je turizam, posebno nautiÄki, gostiju je svake godine sve više, što s Cresom nije sluÄaj. - Razlog tomu je što su se najbolji kadrovi, zbog blizine kopna, s Cresa odselili u Rijeku, dok se to na Malom Lošinju do kojeg se treba voziti Äetrdesetak minuta preko Cresa, isto nije dogodilo u tolikoj mjeri - objasnio je prof. dr. Nenad Starc iz Zagreba. |
A koliko otoÄani danas ovise o nautiÄkom turizmu argumentirao je jedan od vodećih struÄnjaka za nautiÄki turizam dr. Srećko Favro. On kaže da, primjerice, od marine Punat na Krku, što izravno, što neizravno, u mjestu Punat živi više od 80 posto stanovnika.

Nakon što su u petak ujutro LapaÄ‘ani dojavili o pojavi velike smeÄ‘e mrlje u moru oko kruzera MSC “Divina” u Gruškom zaljevu, sumnjajući na fekalno oneÄišÄ‡enje, iz LuÄke uprave Dubrovnik izvijestili su kako se radi o zamućenju mora zbog rada snažnih boÄnih motora prilikom uplovljavanja talijanskog putniÄkog broda. Nadležni iz dubrovaÄke LuÄke uprave istiÄu kako je rijeÄ o novom brodu koji prilikom manevriranja jaÄe nego ostali kruzeri zamućuje more, te dolazi do efekta zamućenja.
Uvjeravaju nas kako svi prekooceanski turistiÄki brodovi koji posjećuju Dubrovnik iznimno paze na ekološku komponentu. Iz agenture kompanije MSC krstarenja Hrvatska samo su kratko izjavili da je rijeÄ o mulju, a ne o fekalnom zagaÄ‘enju. Ovaj dogaÄ‘aj potaknuo je stare dvojbe koje DubrovÄani imaju otkad su Grad poÄeli pohoditi kruzeri – imamo li od njih više štete ili koristi?
Nekoliko paradoksa
Hrvatska od kruzera pretrpi gotovo osam puta više štete nego što od njih zaradi, ali se one ne mjere, nigdje ne evidentiraju i ne naplaćuju - šokantan je podatak iz višegodišnjeg istraživanja dr. Hrvoja Carića s Instituta za turizam u Zagrebu. Njegov je zakljuÄak da su zagaÄ‘enja od kruzera višestruko opasnija i veća od klasiÄnog, kopnenog masovnog turizma, a obrazlaže to Äinjenicom da sveukupni smještajni kapaciteti u Dubrovniku broje oko 25.000 postelja, a još ih toliko doÄ‘e na kruzerima.
- Hvale se time, a oni ne plaćaju boravišnu pristojbu, niti išta od Äega, osim Luka, netko ima koristi. Tu je nekoliko paradoksa – kruzeri plaćaju, primjerice, odvoz smeća, a znamo kako i gdje se to smeće odvozi, na deponij koji ne funkcionira. Osim toga, što se dogaÄ‘a sa zadovoljstvom postojećih gostiju koji su skupo platili boravak u Dubrovniku u privatnom ili hotelskom smještaju? Je li njihov interes tolika gužva koja se stvara kada Dubrovniku još jedan Dubrovnik doÄ‘e u posjet? – pita se dr. Hrvoje Carić, koji je u svojem istraživanju za doktorsku disertaciju dokazao da se upravljanje u turizmu ne temelji na ocjenama utjecaja na okoliš, da ne postoji adekvatan sustav zaštite morskih okoliša i da se troškovi cruisinga prebacuju na lokalnu zajednicu.
Na temelju studijaInstituta za turizam u Zagrebu koje pokazuju da je prihod od cruisinga u Hrvatskoj za 2009. godinu mogao iznositi oko 50 milijuna eura, Carić je izraÄunao da izravni troškovi oneÄišÄ‡enja od cruisinga iznose oko 388 milijuna eura, što je gotovo osam puta više od prihoda. Carić napominje da se radi samo o izravnim troškovima, bez ekonomskog efekta multiplikatora kao što su zdravstvene teškoće, koje se ogledaju kroz smanjene radne sposobnosti graÄ‘ana i sliÄno.
- Većina problema zagaÄ‘enja s kruzera je rješiva, ali ako ih ne nadziremo, ne možemo ih ni rješavati. Ja jesam za to da se cruising u Dubrovniku dogaÄ‘a, ali da zaraÄ‘ujemo više, a zagaÄ‘uje manje. Mora postojati vizija i cilj, kojih nema – zakljuÄuje dr. Carić.
Ignorancija struke
Carićev istraživaÄki rad naišao je na veliko zanimanje znanstvene javnosti, ali je potpuno ignoriran u turizmu i luÄkim upravama, kako za vrijeme istraživanja, tako i nakon obrane disertacije. Incident s kruzerom ameriÄkog brodara “Crystal cruises” 2009. godine u dubrovaÄkom akvatoriju dokazuje indiferentnost nadležnih prema problemu koji je golem, a nikako zanemariv.
“Crystal Serenity” ispustio je veliku koliÄinu pepela iz brodskog dimnjaka, što je dokumentirano i videozapisom jednog DubrovÄanina koji je alarmirao LuÄku kapetaniju i javnost. Incident, koji je šokirao sve prisutne, dogodio se ispred Svetog Jakova u Dubrovniku, a plaža je nakon ispuštanja crnog dima izgledala kao poslije erupcije vulkana.
Premda je tadašnji luÄki kapetan ustvrdio da bi ameriÄki brodar, da je ovo uÄinio u španjolskim ili francuskim vodama, morao platiti kaznu od 200 tisuća eura, “Crystal cruises” platio je tek 62 tisuće kuna novÄane kazne (!) koju mu je odredila LuÄka kapetanija Dubrovnik.
Dube Marjanović
Malo koristi
Na temelju podataka da je 2009. godine oko 990 tisuća gostiju s kruzera posjetilo Hrvatsku, odnosno 1,5 milijun gost-dana, dr. Hrvoje Carić s Instituta za turizam u Zagrebu utvrdio je da su najviše troškove izazvali ispušni plinovi - oko 380 milijuna eura.
Troškovi drenažne kaljuže voda, koje se slijevaju iz strojarnice, iznosili su 3,6 milijuna, troškovi otpadnih voda 1,7 milijuna eura, troškovi zbrinjavanja opasnog otpada oko 800 tisuća eura te zbrinjavanja otpada oko 400 tisuća eura. Posljednji iznos izraÄunat je prema domaćim cijenama, koje su upola niže o onih u EU-u.
Grad Split će od 22. do 26. travnja 2020. biti domaćin sajma koji okuplja najznačajnija imena hrvatske i svjetske nautičke elite.
February.24.2020
Pristajanje u marinama gdje mjesta ima malo, a plovila puno, nije baš lagan zadatak čak i za iskusne nautičare u nekim situacijama
February.10.2020
Interes za izlaganje raste iz godine u godinu, a na sajmu će se predstaviti gotovo svi važniji domaći brodograditelji: Pičuljan, Grginić jahte
January.21.2020