O tome koliko je aktualna ekonomska kriza u Hrvatskoj i u svijetu unazadila domaću nautiÄku industriju i otežala posao malim brodograditeljima u Hrvatskoj ne treba previše priÄati. O stvarnoj težini situacije najbolje svjedoÄi podatak koji je iznesen uoÄi poÄetka nedavnog ZagrebaÄkog sajma nautike, a koji kaže da je unatrag šest godina, odnosno od izbijanja recesije 2008. godine i Vladine odluke o uvoÄ‘enju trošarina na kupnju novih plovila, kljuÄ u bravu svojih radionica stavilo oko 50 posto malih brodograditelja u Hrvatskoj, ali i nemali broj zastupnika za prodaju novih plovila.
No kratak razgovor sa nekolicinom naših najuglednijih malih brodograditelja pokazao je da ono što posebno treba brinuti jest Äinjenica da država, osim naÄelne podrške, tapšanja po ramenu i rijeÄi ohrabrenja, ne pokazuje namjeru da malim brodogradilištima i radionicama za proizvodnju brodica stvarno i konkretno pomogne kako bi preživjeli i održali proizvodnju u jednom od svojedobno najperspektivnijih i najbrže rastućih segmenata male privrede u nas. „Da, obećavaju nam puno, ali sve ostaje na rijeÄima“ zajedniÄka je konstatacija svih sa kojima smo razgovarali na nedavno održanom sajmu nautike na ZagrebaÄkom velesajmu.
Klaudio Grginić, vlasnik i direktor tvrtke „Grginić jahte“ koja stoji iza jednog od najluksuznijih brendova domaćih plovila imenom „Mirakul“, za Nautica Portal je potvrdio kako i njegova tvrtka, sliÄno kao i brojni drugi mali brodograditelji, već godinama vodi bitku za preživljavanje na nemilosrdnom domaćem tržištu. „Sve radimo sami i od države ne dobivamo ni kune pomoći“ kazao nam je rezignirano Grginić.
Mali brodograditelji mogu raÄunati samo na vlastite snage
Ima li kakve pomoći od strane Udruge nautiÄkog sektora koja djeluje pri Hrvatskoj udruzi poslodavaca (HUP) ili pak od Udruge male brodogradnje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, krovnih organizacija koje su i osnovane s namjerom da pomognu okrupnjavanju nautiÄkog sektora i da olakšaju malim brodograditeljima poslovanje? „nažalost, nama ni u Äemu nisu koristile. Prošle smo godine izlagali na sajmu u Dusseldorfu i trošak puta i izlaganja platili smo sasvim sami. Na nekoliko smo mjesta tražili pomoć oko nastupa na sajmu, posebno u HGK, no dobili smo samo uputu da sami isfinanciramo put u NjemaÄku, uz obećanje da će nam se sredstva dijelom vratiti naknadno, nakon sajma. No od toga nije bilo ništa. Nakon toga smo bili na sajmu u Tullnu u Austriji i priÄa se ponovila“ ispriÄao nam je Grginić i dodao kako je na svim sajmovima na kojima su izlagali svoje brodove interes kupaca bio ogroman i to ih motivira na odlazak na te manifestacije, bez obzira na enormne troškove prijevoza plovila i boravka na sajmu.
No unatoÄ svim preprekama „Grginić jahte“ ne popušta i malim ali sigurnim koracima grabi naprijed. „Guramo nekako“ kratko je odgovorio Grginić na pitanje kako se snalazi u ovim kriznim vremenima. „Izvoz nas drži na površini. Prošle smo godine izvezli jedan brod u Italiju i dva u Austriju i to nam je donijelo mali predah. Nametnute trošarine na plovila iz 2008. godine dosta su nam naštetile u poslu, no nakon što su nedavno ukinute to nam je znaÄajno olakšalo prodaju. Ipak situacija je još uvijek daleko od idealne. Prisiljeni smo drastiÄno sniziti konaÄnu cijenu plovila kako bismo ga uspjeli prodati, a onda je i naša zarada minimalna i jedva pokriva troškove proizvodnje“ kaže Klaudio Grginić.
Marsel Brkić, vlasnik obrta „Leidi“ iz Pule i graditelj poznatih brodica „Leidi“, od kojih je Leidi 800 doživjela i hrvatsku premijeru na zagrebaÄkom sajmu, ima sliÄna iskustva sa državnim institucijama kojima se obraćao za pomoć i tražio državne poticaje za malu brodogradnju. Doduše, kaže da je njegov obrt još 2011. godine dobio odreÄ‘ena državna sredstva u obliku subvencije Ministarstva gospodarstva za razvoj projekta modela Leidi 800, koja su i iskorištena za tu namjenu, a brodica je upravo predstavljena kupcima. No sve je ostalo na tome, a za prošlu i ovu godinu poticaji za malu brodogradnju nisu predviÄ‘eni.
Je li doista mala brodogradnja državi „zadnja rupa na svirali“?
Brkić priznaje da su znaÄajna ulaganja u marketing i promociju te nastupi na nekoliko svjetskih nautiÄkih sajmova donijeli pomake u prodaji njihovih brodica. „Prošle smo godine potpisali nekoliko ugovora o prodaji u skandinavskim zemljama - Švedskoj, Finskoj, Norveškoj i Danskoj, što je veliki uspjeh i naše su brodice već krenule prema sjeveru Europe. Sljedeći nam je korak posjet nekolicini nautiÄkih sajmova u Skandinaviji, a upravo smo u pregovorima i sa Australijom, što bi nam uvelike olakšalo poslovanje“ objašnjava Brkić i dodaje kako od države već godinama nije dobio nikakve poticaje za nastupe ni na domaćim ni na inozemnim sajmovima, te da sve troškove mora snositi sam. Dodao je i da su 2011. godine uz državne poticaje nastupili na nautiÄkom sajmu u Dusseldorfu kao klaster hrvatske male brodogradnje sa Äetiri izložene brodice, no nakon toga klaster je završio u steÄaju i poticaji od strane države protekle tri godine nisu stizali.
Zanimljivo je ovdje spomenuti još jednu pojedinost. Naime, aktualni Nacrt Prijedloga Industrijske strategije RH za razdoblje od 2014. do 2020. godine, o kojem je javna rasprava upravo završila, unutar djelatnosti pod oznakom C30 – Proizvodnja ostalih prijevoznih sredstava - spominje poddjelatnost C30.1, koja se odnosi na proizvodnju brodova i Äamaca. Kako je poddjelatnost nazvana upravo tim imenom „Proizvodnja brodova i Äamaca“, pri Äemu se pojam „Äamca“ ne definira precizno, a pojmovi „brodice“ i „jahte“, uobiÄajeni u maloj brodogradnji i u zakonskoj regulativi koja se odnosi na plovne objekte, uopće se ne spominju ni u kakvom kontekstu, Äini se da najnovija Industrijska strategija taj segment nautiÄke proizvodnje posve zanemaruje.
Malo pažljivije Äitanje poddjelatnosti C30.1 „Proizvodnja brodova i Äamaca“ pokazuje da tumaÄenje izneseno u toj poddjelatnosti u potpunosti govori samo o „velikoj“ brodogradnji i poslovanju hrvatskih brodogradilišta, dok se mala brodogradnja ne spominje niti jednom jedinom rijeÄju . ZnaÄi li to doista da djelatnost male brodogradnje, koja je sve do izbijanja krize 2008. – 2009. godine bila jedan od najperspektivnijih inudustrijskih sektora u Hrvatskoj sa prosjeÄnim rastom od 20-ak posto godišnje, u Industrijskoj strategiji uopće nije prepoznata kao važan segment malog i srednjeg poduzetništva, a još manje kao domaći proizvodni potencijal? Odgovor na ovo pitanje pokušat ćemo dobiti u narednim danima, no on će svakako još biti tema za raspravu unutar nautiÄkog sektora.
Usvibnju prošle godine na turbini stroja 1 HE Äale otpala je lopatica i od tada je jedan od dva generatora te hidroelektrane izvan pogona. HE Äale puštena je u pogon 1989. godine i ima dvije Kaplanove turbine, od kojih svaka pokreće generator pojedinaÄne snage 20,4 megavata.
Ta pribranska elektrana za rad punom snagom treba 220 kubiÄnih metara vode u sekundi, odnosno 110 kubika po svakoj turbini. Kako je od svibnja prošle godine hidrologija na slijevu rijeke Cetine, promatrana kroz prizmu hidroenergetiÄara, bila više nego povoljna, nedvojbeno je da su milijuni kilovatsati elektriÄne energije jednostavno baÄeni u vodu.
- Duša nas boli dok vodu, koja iz gornjeg vodotoka stiže na Äale, moramo prolijevati. Mi možemo iskoristiti samo 110 kubika u sekundi, a samo iz meÄ‘udotoka zna dotjecati više od dvostruko – kazali su nam djelatnici HEP-a kojima iz razumljivih razloga ne možemo navesti imena jer nemaju ovlasti davati bilo kakve podatke novinarima.
‘Neizbježan gubitak energije kod dugoroÄnih zahvata‘
Kao pribranska hidroelektrana Äale od puštanja u rad godišnje je prosjeÄno proizvodila 128 milijuna kilovatsati. Najuspješnija godina bila je 2010. kada su proizveli 208 milijuna kilovatsati. Bila je to za HEP jedna od hidrološki najizdašnijih godina. I kroz proteklo vremensko razdoblje u HEP-u su imali nadprosjeÄne koliÄine oborina na slijevu Cetine. Samo s meÄ‘udotocima moglo se gotovo maksimalno proizvoditi, a u isto vrijeme punile su se akumulacije Buško blato i PeruÄa.
U takvim okolnostima na pragu Äala zbog kvara na jednoj turbini te hidroelektrane prolijevaju se voda i veliki novac. Kako se Äini, višestruko veći od vrijednosti otklanjanja kvara. - Svojedobno nam se dogodio istovjetni kvar na drugoj turbini. Kvar smo otklonili za manje od mjesec dana – doznali smo od našeg neslužbenog izvora iz HEP-a.
Zašto HEP ovoliko Äeka na otklanjanje nastalog kvara? Je li u tijeku postupak javne nabave izbora izvoÄ‘aÄa radova? Je li izvoÄ‘aÄ izabran? Ako nije, zašto nije, a ako jest, kada će biti uveden u posao i do kada će radovi trajati? Koliko je vode zbog kvara jedne turbine od svibnja proliveno? Koliko je to u kilovatsatima te je li vrijednost izgubljenog veća od same vrijednosti popravka kvara?
Sva ta pitanja uputili smo HEP-u, uz molbu za žurni odgovor. Stigao nam je odgovor sljedećega sadržaja: “Kvar na HE Äale, sliÄan ovome, dogodio se na stroju dva 2004. godine te na još nekoliko istovjetnih stojeva istoga proizvoÄ‘aÄa. Radi se o pucanju vezica izmeÄ‘u lopatice Kaplan turbine i prirubnice servomotora radnog kola. Na stroju dva puklo je hvatište vezice na prirubnici i kvar je bilo moguće otkloniti u turbinskom prostoru na samoj elektrani.
Sredinom lipnja 2013. godine dogodio se lom s istim posljedicama, ali je pukla i vezica lopatice i prirubnica servomotora. Zbog toga cijeli stroj mora se rastaviti te radno kolo otpremiti na popravak u tvornicu. Ovom poslu pridodani su svi poslovi obveznog tridesetogodišnjeg kapitalnog remonta kako bi se dugoroÄno postigleuštede.
Kako je procijenjeno da jedino proizvoÄ‘aÄ (“Litostroj” iz Ljubljane, op.p.) ima struÄne i strojne kompetencije za ovaj najsloženiji zahvat koji se može dogoditi na elektrani zatraženo je i dobiveno odobrenje da se javna nabava izvrši putem pregovaraÄkog postupka. Budući da ni u tehniÄkom ni u organizacijskom smislu postupak ugovaranja nije kratko trajao, osoblje HE Äale izvršilo je sve radove koji su mogući bez specijalista ponuÄ‘aÄa, a u cilju skraćenja ukupnog roka popravka i pojeftinjenja cijelog posla.
Gubitak energije kod dugoroÄnih zahvata u elektroenergetskom sektoru je neizbježan i dio je ukupne procedure obveznih održavanja. U ovom sluÄaju, gubitak je minimaliziran, koliko je bilo moguće, zbog upravljanja sustavom Cetine iz Centra proizvodnje Dalmacije (CPD) u Bisku”.
Kako nismo dobili odgovore na dobar dio postavljenih pitanja, koristili smo neslužbene izvore. Oni su nam potvrdili narav kvara, ali su dodali da je oko javne nabave nepotrebno izgubljeno predugo vremena, mjereno u mjesecima.
ÄŒim je detektirana narav kvara, znalo se da ga može otkloniti samo proizvoÄ‘aÄ pa je, ne Äekajući, trebalo krenuti u javnu nabavu otvaranjem pregovaraÄkog postupka. ÄŒekalo se, tvrdi naš izvor, zbog straha nekompetentnih koji se boje donositi odluke i stajati iza njih. Uz to, istiÄu i apsurd propisane javne nabave koja je jednaka za nabavku kilograma Äavala ili specijalne opreme, kao u konkretnom sluÄaju.
Koliko će se još izgubiti?
Na upit koliko je vremena realno izgubljeno zbog kašnjenja i posljediÄno proljeveno vode i baÄeno kilovatsati i novca, naš sugovornik kaže da iz “Litostroja” još nisu preuzeli posao pa popravak, zapravo, nije niti poÄeo, osim što su radnici HE Äale obavili demontažu onoga što je bilo u nihovoj mogućnosti.
Još se, kaže, ne zna ni kada će doći, niti koliko će sve skupa trajati. A što se tiÄe gubitaka, procjena našega sugovornika je da je realno izgubljeno izmeÄ‘u 15 i 20 milijuna kilovatsati elektriÄne energije, što bi, po referentnoj cijeni kilovatsata od pedesetak lipa, bilo od sedam do 10 milijuna kuna.
Vrijednost cijeloga kapitalnog zahvata neslužbeno je oko 10 milijuna kuna. Toliko se, dakle, već izgubilo, a koliko će još, ovisi o dva faktora. Prvi je koliko će trajati remont, a drugi hoće li nebo i ubuduće biti natprosjeÄno izdašno s protokom Cetine većim od 110 kubiÄnih metara vode u sekundi na pragu Äala, pri Äemu će se, dok kvar ne bude otklonjen, sav višak i dalje prolijevati.
Grad Split će od 22. do 26. travnja 2020. biti domaćin sajma koji okuplja najznačajnija imena hrvatske i svjetske nautičke elite.
February.24.2020
Pristajanje u marinama gdje mjesta ima malo, a plovila puno, nije baš lagan zadatak čak i za iskusne nautičare u nekim situacijama
February.10.2020
Interes za izlaganje raste iz godine u godinu, a na sajmu će se predstaviti gotovo svi važniji domaći brodograditelji: Pičuljan, Grginić jahte
January.21.2020
