Kad čovjek plati nešto sto kuna, pa dobije mačka u vreći, para mu na uši izlazi, a kad taj “mačak” stoji tri milijuna eura, onda je to priča za naslovnicu. A, njezini glavni akteri su: Republika Hrvatska,
Županija splitsko-dalmatinska, Općina Marina i vlasnici zemljišta naslonjenog tik uz marinu – ovaj put s malim ‘m’ – koje im je ista ta država, preko noći, tek jednim činovničkim potezom pera pretvorila u pomorsko dobro?!
Sumnjiva priča
Pojednostavljeno, ulagači u marinu “Agana” u Marini, koji su od tamošnje poljoprivredne zadruge kupili društvo “Jahting sport Agana” s gotovo devet tisuća kvadrata zemljišta uz luku u kojoj uspješno razvijaju nautički turizam, dovedeni su u situaciju da se nagađaju s državom oko odštete ili prodaju tvrtku u kojoj je zaposleno devetnaest ljudi, a još najmanje toliko različitim poslovima sudbinski ovisi o njezinu opstanku.
Predsjednik Nadzornog odbora tvrtke “Jahting Sport Agana” Marijan Antun Kostrenčić, jedan od suvlasnika marine, šokiran je činjenicom da pojma nisu imali da je Ministarstvo pomorstva po nalogu Ureda za pomorstvo i turizam Županije splitsko-dalmatinske, unutar granica pomorskog dobra, uvrstilo i njihovih devet tisuća metara četvornih koje su platili tri milijuna eura i na koje je “Jahting sport Agana” uredno uknjižena već godinama.
Na taj ih se način dovodi u situaciju da država praktički konfiscira zemljište koje je privatno vlasništvo privatnog društva i postaje ta koja jedina ima pravo izdati koncesiju za upravljanje tim područjem tik uz marinu, koja je, nota bene, prošle godine imala promet od šest milijuna kuna, a od kada su je preuzeli Kostrenčić i njegovi poslovni partneri, odlično posluje.
- Priča ima i neke vrlo suspektne elemente, jer smo mi tek na jednom sastanku u Općini Marina sasvim slučajno saznali da su određene granice pomorskog dobra na našem zemljištu čiji prethodni vlasnik je bila PZ Marina koja je tu zemlju unijela u JSA d.o.o., a čemu su prethodila tri dokumenta koji nam nisu dostavljeni, iako je to sukladno zakonu moralo biti učinjeno jer smo zainteresirana strana u postupku - objašnjava Kostrenčić i pokazuje jednu od dostavnica s rješenjima o pomorskom dobru koja je, navodno, stigla na adresu njihove tvrtke.
Pišemo navodno, jer Kostrenčić upozorava da nitko od ovlaštenih osoba niti zaposlenika iz uprave marine takvo što nije dobio, o čemu su dali adekvatne izjave.
- U početku sam mislio da se radi o previdu nekog od naših zaposlenika, da je neki od tih važnih dokumenata jednostavno zagubljen, međutim, kad smo naknadno utvrdili da ih je bilo tri koji su poslani u različitim terminima, a nijedan nije stigao do ljudi iz uprave, posumnjao sam da je riječ o namještaljci - kaže Kostrenčić i pokazuje nam jednu od dostavnica s dokumentima iz Ministarstva pomorstva koja je poslije pronađena.
- Tu vam je dolje jedan nečitak potpis naše djelatnice koja nije ovlaštena zastupati tvrtku, a, osim toga, tvrdi da niti je takvo što dobila, niti je to potpisala, pa sumnjamo da se radi o falsifikatu i manipuliranju pismenima od strane dostavljača - veli Kostrenčić, koji je, kako god okrenuli, zajedno s poslovnim partnerom s kojim je uložio novac u marinu upao u pravu kašetu brokava.
Naime, tko je god išta pročitao o marini u posljednjih petnaestak godina, zna da se oko nje uvijek plelo klupko nerazjašnjenih odnosa: bespravno je izgrađena, pa su na nju pravo polagali i Općina Marina i Poljoprivredna zadruga Marina te privatni investitor iz Austrije, a dugo godina se vodio i spor oko koncesije bez koje marina ne bi smjela ni biti u funkciji.
Sve je to Kostrenčić, kaže, znao, ali je s dobrom voljom ušao u poslovnu priču uvjeren da će raspetljati gordijski čvor imovinskopravnih odnosa, a marinu, u kojoj godinama nitko nije bio pristajao niti usred ljeta - učiniti profitabilnom. I umalo mu je to i uspjelo.
Prvo su on i partner otkupili 75 posto udjela u tvrtki “Jahting sport Agana” u koju je PZ Marina uložila zemljište, opremu i prava PZ “Marina” i postala vlasnikom u omjeru od 75 posto, a zatim se pokrenuo postupak legalizacije na temelju detaljnog provedbenog plana općine Marina, kako bi se ono što su prethodnici gradili na divlje konačno i ozakonilo. Međutim, ispalo je da doneseni DPU ne odgovara stvarnom stanju, pa je legalizaciju jednostavno nemoguće provesti?!
- Naši savjetnici, tvrtka “Urbos” iz Splita utvrdila je tehničke pogreške u planu koji je izradio ured arhitekta Šegvića iz Splita, je li pogriješio Šegvić ili su pogriješili oni iz Općine Marina koji su im davali naputke – ne znam, kao ni to je li to bilo namjerno. U svakom slučaju, ovakav DPU ne može biti osnova za legalizaciju, pa smo sada tražili izmjene i dopune kako bi se to riješilo, no sve da se i riješi, uzalud je ako država ostane pri tome da je naše zemljište uz marinu unutar pomorskog dobra – zabrinut je Kostrenčić, kojem je teško i govoriti o posljedicama takve odluke za zaposlenike i njihove obitelji, ali i za općinu kojoj se uredno plaća koncesijska naknada iako ta ista koncesija ne postoji?!
- I to je jedan od problema koji smo naslijedili, jer je prije našeg dolaska počeo pravni proces oko prava na korištenje koncesije, a kako je PZ Marina taj proces izgubila, mi smo kao njezini pravni sljednici izgubili koncesiju, ali smo je nastavili uredno plaćati Općini. E, sad, ako “Jahting sport Agana” nema pravo na korištenje koncesije, zašto nam nitko nije vratio novac koji smo do sada uplatili? – pita Kostrenčić.
Prodali im tuđe
U Općini Marina mjerodavni nam nisu htjeli službeno komentirati cijeli slučaj, ali su nam ga zato, bez navođenja imena i prezimena sugovornika, detaljno pojasnili.
- Što se tiče utvrđenih granica pomorskog dobra, s njima Općina Marina nema nikakve veze jer ih određuje Ured za pomorstvo i turizam Županije splitsko-dalmatinske. Granice pomorskog dobra nisu od jučer, nego ih je određivala još Vlada Ivice Račana, a kada je tadašnja Općina
Trogir Poljoprivrednoj zadrugi Marina dala pravo korištenja marine koja je, napomenut će općinari, građena na crno - to je prouzročilo pravi imovinskopravni rašomon u kojem je svatko polagao pravo na korištenje vezova. U Općini su nam objasnili da su vlasnici tvrtke “Jahting Sport Agana” morali znati da je u tijeku određivanje granica pomorskog dobra, jer su u marinu “Agana” dolazile mjerodavne inspekcije i geodeti koji su obavljali potrebna mjerenja.
Granice pomorskog dobra utvrđene su, napominju, u skladu s postojećim Prostornim planom općine Marina, a ako bi se išlo u izmjene i dopune DPU-a kao što traže vlasnici marine, u pitanje bi bilo dovedeno funkcioniranje cijelog plovnog područja koje je njime regulirano, iako, vele, postoji dobra volja da se takvo što i napravi, ali nisu sigurni da su iz “Jahting Sport Agane” uopće pokrenuli postupak legalizacije bespravno sagrađenih objekata u luci.
Opovrgavaju navode da su svojim činom upropastili investiciju vrijednu tri milijuna eura.
- Investitori su trebali biti upoznati s činjenicom što kupuju od PZ Marine, jer su njima očito prodane parcele koji su i u vrijeme kupoprodaje bile obuhvaćene granicama pomorskog dobra. To što su se oni uknjižili na takvo zemljište ne znači ništa jer je država ta koja tu ima posljednju riječ. Oni su vjerojatno kupnjom tog zemljišta željeli prejudicirati cijelu stvar, a kako bi baš oni dobili koncesiju za upravljanje marinom.
Nije istina da će im investicija propasti jer mogu tražiti obeštećenje od onih koji su im takvo zemljište i prodali, objašnjavaju nam.
Dakle, pred vlasnicima tvrtke “Jahting Sport Agane” očito je duga pravosudna “regata” u kojoj će ploviti kontra vjetra, jer valja dokazati da im je nanesena šteta po zapovjednoj liniji: država, županija, općina, a to trojstvo zna biti “svetije” i od privatnog vlasništva koje će braniti Kostrenčić i njegov poslovni partner.
Read More
