Nautical News (Croatian)

America’s Cup Series i Extreme sailing Series privlačili su najviše našeg interesa, ali sada je naš period navikavanja na novi način jedrenja na višetrupcima, blizu obale i na malom regatnom polju, službeno završio. Iako će se America’s Cup World Series nastaviti, mislim da Extreme sailing Series ima vrlo dobru budućnost. U sljedećih će 11 mjeseci sve što smo mislili da znamo o brzim višetrupcima biti preispitano.

Kako su promjene u America’s Cupu velike, slavni skiperi i njihove posade morali su razviti potpuno novi program treniranja kako bi bili spremni za sljedeći kup. Mnogi su se orijentirali na već spomenuta natjecanja i jedriličarski je program bio gusto popunjen regatama. Novi brodovi i novi format na jedan su način malo izravnali teren, pa su svi prošli neku vrstu novog početka. Nekoliko godina kasnije i nakon puno pobjeda i poraza većina vrhunskih se jedriličara uspješno prilagodila, ali naročito je zanimljivo da su se u tom novom poretku pojavila i neka nova imena koja su već stekla ozbiljnu reputaciju.

Sada dolaze prave pripreme i sve što je do sada bilo ne mora ništa značiti, Extreme 40 i AC45 brodovi na kojima se najviše jedrilo u zadnjih nekoliko godina vrlo su slični, naravno ne uzimajući u obzir činjenicu da AC45 ima dramatično drugačije jedrilje, odnosno krilo umjesto jedra. Extreme je kraći, ali i malo širi, što u žargonu višetrupaca znači moćniji, zato što širinom dobiva bolji obrtni moment i može imati veća jedrilja. AC45 bi sa svojim krilom trebao biti efikasniji po laganim vjetrovima i brži. Dok se čini da je Extreme 40 možda brži kada zapuše, prema riječima Deana Barkera i Terryja Hutchinsona koji su jedrili intenzivno u obje klase, teško se opredijeliti jer su razlike u nijansama. AC72 ipak će biti druga priča, a čak i iskustvo ORACLEA koji je za prošli kup razvijao veliki višetrupac s krilom, novi katamaran je i potpuno nova škola.

Nivo jedrenja koji je postignut u obje klase brzih višetrupaca sigurno je donio puno iskustva i podataka koji će koristiti u razvoju novih brodova. Posade su sada spremnije nego ikada da te opasno brze brodove približe svojim granicama mogućnosti. Sljedećih godinu dana svi moraju razviti novi brod. No, što je još važnije od toga, one moraju usavršiti svoju tehniku jedrenja za brzine i stil jedrenja koji je potpuno nov. Nadajmo se da će u ovom kupu upravo to umijeće, znanje i hrabrost najviše utjecati na konačni rezultat.

Iako još nije poznato točno tko će sudjelovati u kupu, oni koji su se dosad prijavili imaju dobro razvijene kampanje i vrlo velike timove jedriličara, menadžera i tehničkog osoblja. America’s World Series jedan je od najboljih pokazatelja tko će sve ići u San Francisco. U toj seriji trenutačno vodi Oracle, drugi su ETNZ, a treći Artemis Racing. Energy je četvrti, dok je Luna Rossa nešto lošija na šestom mjestu. Osim Oraclea koji će braniti svoja prava na najstariji trofej, ETNZ i Artemis Racing već su daleko stigli u svojem razvoju, ali još važnije okupili su ljude koji mogu i znaju pobijediti. Za ETNZ jednostavno ne treba ništa govoriti, oni su uvijek tu, imaju znanje, iskustvo, osigurali su novce i već im je brod u moru. Sigurno će biti dobri i njima najviše ide u prilog što imaju najbolji kontinuitet i u posadi s jedriličarske strane kao i one organizacijske, imaju konstantnu filozofiju koja im je puno puta donijela pobjedu. Ako ih ne bi bilo u redu nazvati najboljom posadom i skiperom, nedvojbeno je da su najiskusniji. Artemis je, s druge strane, potpuno nova kombinacija već nam vrlo dobro poznatih likova i na papiru izgleda odlično, a i do sada imaju jako solidne rezultate. Za jedrenje su glavni Terry Hutchinson i Ian Percy, a za dizajn nova kolaboracija genijalnog Juana K i superiskusnog Toma Schnackenberga, a sve nadgleda Paul Cayard. Tu su i mnogi drugi fantastični jedriličari i dizajneri, naročito iz Sjeverne Europe i Skandinavije.

Luna Rossa je potpisala ugovor sa ETNZ-om o dijeljenju informacija i podataka oko razvoja dizajna novog broda i na neki su način Talijani tako kupili dio dizajna od Novozelanđana kojima uvijek nedostaje malo novaca jer iza sebe nemaju ultrabogatog patrona. Iako su potpuno samostalno razvili brod, u svojem timu imaju jednog od najboljih eksperata za razvoj jedrilja i krila, a skiper i taktičar dva su iskusna Talijana, Max Sirena i Francesco Bruni, koji se jako dobro poznaju, te dva mlada izuzetno talentirana Engleza Paul Campbell-James i Chris Draper koji su se u zadnjih nekoliko godina probili na scenu i sada iza sebe imaju već zavidnu količinu trofeja. Luna Rossa opet bi mogla postati iznenađenje.

Najnovija je vijest da su produženi rokovi za prijave na natjecanje kako bi se ostavilo prostora za još kojeg izazivača, a najvjerojatnije će to biti francuski tim u režiji dva brata Peyrona pod imenom Energy.

Dok su Oracle i ETNZ obavili svoja prva testna jedrenja na novom brodu i oba se vratila s manjim kvarovima u luku, ipak imamo osjećaj da je još uvijek puno neizvjesnosti, ali teško se oteti dojmu da Oracle ipak stalno drži nešto u rukavu i da će pokušati napraviti skok koji nitko više neće moći stići. Iako zvuči nevjerojatno, to je za ovo natjecanje potpuno uobičajeno. Navikli smo već da se ovdje ne radi samo o vrhunskom jedrenju već i o jednoj vrsti opsesije.