Hrvatski otoci... Sjeća li ih se još itko? Da, one nakupine stijena i zemlje pokrivenih borovinom, nešto bliže i nešto dalje od obale. Ima ih na broj 1246, od toga 79 većih, ostali su otoÄići i hridi, a šezdesetak ih je naseljenih. Znate li koliko tamo ima stanovnika? Oko 120 tisuća prijavljenih. Znate li kako se tamo živi? Robinzonski. Jadno. Nedostojno dvadeset i prvog stoljeća. Kakva im je perspektiva? Jeste li Äuli da ih je itko spomenuo u planovima i strategijama nove Vlade? Ja nisam.
O da, jesam, lažem. Nedavno je objavljeno kako će se država rješavati imovine koja je tamo, meÄ‘u ostalim na bubanj će ići i koncesija za biševsku Modru špilju.
I da, po zatvaranju jednog od tri viška hotela, ‘Tamarisa’, dan uoÄi dolaska tri stotine Äeških turista. I dva dana prije nego će taj otok prvi put posjetiti predsjednik Ivo Josipović. Bit će zanimljivo što će Äuti i što će obećati. S obje strane, prema prethodnim iskustvima Äini se kako će biti rijeÄi o najstarijoj civilizaciji na našem tlu, grÄkom naslijeÄ‘u, dobrom vinu, žarkom suncu i bla-bla.
Teško da će netko spomenuti kako Vis kao uostalom i većina otoka organizirano ne proizvode ništa, nema pogona, industrije, bilo kakvog posla, ma ni najosnovnijih uvjeta za život suvremenog Äovjeka. Kako ne, reći ćete vi koji ih ljeti opsjedate i moÄite se, sunÄate i guštate po valama, ima vina, ribe, ulja, klapa, ima savršenog podmorja, ima raspomamljenih partyja, netaknutih plaža i nevjerojatnih pogleda prema puÄini.
Tako je, ima svega toga. Za vas koji ste tamo na tjedan, dva i neprestano im mantrate: ‘Kako je vama ovdje lijepo... Kako vi uživate... Vi niste svjesni što imate...’ Ma sve je vam je to drek na šibici, rekli bi Zagorci. Kad trajekti voze deset milja na uru, godinama slušam kako tako štede gorivo, a prije pedeset godina stari vapori valjali su se petnaest milja na sat, za trećinu brže. Ako ne vjerujete, ima ih još, na šibenskom i dubrovaÄkom akvatoriju, pa provjerite, još su brži od modernih trajekata.
Slomije li, nedajbože, netko nogu, zdimi li ga srÄani, padne li s masline, ili ženu uhvate trudovi, do bolnice ih mora voziti vojni helikopter s kopna. I to teretni, jer Hrvatska nije u stanju nabaviti i opremiti jedan jedini sanitetski helikopter s bolniÄarima u posadi za cijelu obalu. Osim par policijskih plovila, koja lunjaju stotinama milja, nema nikakvog brzog morskog prijevoza. Zamislite život na Lastovu.
Trajekt vozi šest sati (za sedam se avionom stiže iz Europe u New York), katamaran vozi nešto više od tri sata, i to sve jednom dnevno. Taj puÄinski otok pripada DubrovaÄko-neretvanskoj županiji, a da bi graÄ‘anin došao do središta svoje županije mora šest sati ploviti do Splita, zatim s pasošem voziti preko Neuma do Dubrovnika još tri sata, i doma se vratiti istim putem! A to su dva dana puta ili u najboljem sluÄaju 18 sativožnje. A toliko vam se dragi moji škojoljupci otprilike leti do Australije udaljene 11 tisuća milja iliti 17.600 kilometara! Lastovo je udaljeno 54 nautiÄke milje od kopna, a to je 99 kilometara. Koliko autobusnih pruga dnevno vozi do mjesta udaljenih toliko, naprimjer od Splita do Imotskog?
Šest sati plovidbe Lastovcima je udaljena najbliža butiga od postola, knjižara, parfimerija, kazalište, kino, galerije, svi sadržaji koje konzumira Äovjek današnjice. Ima dućana prehrane, nije da nema. U njima su cijenedva do tri puta veće nego na kopnu, iako je trošak prijevoza namirnica subvencioniran kao i vožnja putnikadržavnim brodarom.
Ali, biranja nema. Vi koji po žegi doÄ‘ete moÄiti guzice, hvatati boju, jurcati skuterima, gloÄ‘ati ribu, nazivati sve južnije od Svetog Roka zajedniÄkim nazivnikom – more - i govoriti kako domoroci ne znaju što imaju, zamislite zimu na takvom mjestu. I još goru, zimu nezaposlene mladosti, penšjunata, intelektualaca. Zamislite, pored toga, one otoke s jednim naseljenim mjestom, najÄešÄ‡e s par desetaka nemoćnih staraca. To je tek Äemer. A osim jeftinijeg prijevoza sporim trajektima, nikakve olakšice nema, nema poticaja, nema brige glavnog grada, porezi su isti. Da ne spominjemo kako ne postoje meÄ‘uotoÄne veze, a otoÄna karta ne važi kad recimo Šoltanin želi do KorÄule.
Smiješna je i tragiÄna Äinjenica da je više jadranskih otoka u životu vidio prosjeÄni Varaždinec koji ljetuje na našim škojima, nego 98 posto otoÄana! Pa ti ljudi su zbilja robinzoni našeg vremena, to su heroji preživljavanja, trebalo bi ih držati kao malo vode na dlanu ili malo zemlje u škrapi, a ne ih prepustiti totalnom nestanku, koji je jedina perspektiva takvih mjesta. E tako vam se živi na hrvatskim škojima, a onaj pogled, one ribe, ono sunce i onu borovinu, koja je usput reÄeno, zagadila sve obradive površine, možete objesiti tovaru na rep!
Prošlih dana u Medembliku se jedrila regata Svjetskog kupa, zbog malog zanimanja jedriliÄara zbog prenatrpanog kalendara regata je ove godine održana u skraćenom trodnevnom obliku, s kratkim poljima. Nastupilo je troje hrvatskih jedriliÄara. Tina Mihelić zauzela je drugo mjesto u konkurenciji 20 kormilarki u Laser Radialu. Bolja je bila samo Australka Krystal Weir. "Odradili smo ovdje dobar trening, proveli dosta vremena na moru, rezultat je sporedan, ali zadovoljavajući. Raduje me kako jedrim u krmu, ali još moram raditi na taktici jer tu ima prostora za napredak. Danas sam kao vodeća dobila penal radi pumpanja nešto prije cilja u zadnjem plovu uoÄi medal race, a sa tim prvim mjestom plov za odliÄja bio bi puno zanimljiviji i rezultatski napetiji. Odmah nastavljamo za Weymouth, tu ćemo se par dana odmoriti, a onda nastavljamo sa teškim pripremama za Olimpijske igre." kazala je Tina. MeÄ‘u 40ak Lasera sedmo mjesto pripalo je Milanu Vujasinoviću, a 22. Danielu Miheliću. Luka Mratović bio je 19. meÄ‘u 26 daskaša.
Grad Split će od 22. do 26. travnja 2020. biti domaćin sajma koji okuplja najznačajnija imena hrvatske i svjetske nautičke elite.
February.24.2020
Pristajanje u marinama gdje mjesta ima malo, a plovila puno, nije baš lagan zadatak čak i za iskusne nautičare u nekim situacijama
February.10.2020
Interes za izlaganje raste iz godine u godinu, a na sajmu će se predstaviti gotovo svi važniji domaći brodograditelji: Pičuljan, Grginić jahte
January.21.2020