Nautical News (Croatian)

Ovaj namjerno provokativan uvod zapravo je novi pokušaj da se osvijeste lokalne vlasti u Šibeniku i shvate koliki im neiskorišten prirodni resurs stoji tu pred nosom kojim bi mogli “pozlatiti” grad i čitav kraj, a Šibenik pretvoriti u glavni grad vode u Europi. Nevjerojatno je da samo iz spomenutog izvorišta Jaruga godišnje isteče 30-ak milijardi litara pitke vode. Manje od dvije trećine te vode potroši 42 tisuće potrošača priključenih na šibenski vodovod, a ostatak od gotovo 13 milijardi litara ili čak 3,9 milijardi dolara završi u moru. Dakle, samo s jednog izvorišta u Hrvatskoj u more nepovratno isteče jedna petina ovogodišnje državnog proračuna?!

- Nevjerojatno je koliko smo slijepi. Pred nosom imamo neprocjenjivo bogatstvo. Vrjednije i od toliko tražene nafte. Uz to, uopće ne zagaÄ‘uje okoliš, već naprotiv. Ne radi se ni o resursu čijom bi eksploatacijom ugrozili rezerve. Pitka voda vrhunske kvalitete, toliko tražena u svijetu, jednostavno nam otječe u more, a mi mrtvi hladni “plačemo” nad svojom sudbinom jer smo, eto, meÄ‘u najsiromašnijim županijama u državi. Bog nam dao neprocjenjivo bogatstvo, a mi ne znamo to iskoristiti - kaže inženjer Nikola Širinić, čovjek koji godinama pokušava ukazati na taj apsurd. Ovaj put ponovno je zazvonio na uzbunu uoči velikog sastanka o vodi u Rovinju gdje će se 17. svibnja na “Festivalu vode” okupiti svi oni koji su prepoznali ovaj strateški resurs kojim, na sreću, obiluje Hrvatska. Inače, inženjer Širinić je uistinu “do grla u vodi”, još od vremena kada je bio skradinski gradonačelnik.

Trebalo je ići u Dubai

- Imali smo već sklopljene ugovore s Arapima. Postojali su svi uvjeti da se preko Elemesova pogona u Skradinu, koji ima potrebnu infrastrukturu, puni voda za Dubai i druge arapske zemlje. Za početak se radilo o poslu koji bi na godinu donosio 12 milijuna dolara. Za maleni Skradin to bi bio jackpot koji bi ga preporodio. Nažalost, zbog neriješenog vlasništva, posao s vodom “pao je u vodu” - kaže bivši skradinski gradonačelnik Nikola Širinić.

Zapravo, posao je propao zbog lobija koji su pogodovali da pogon Elemesa dođe u ruke kontroverznog Drage Mačeka.

- To je prošlost. U ovom trenutku valjalo bi se fokusirati na to kako, za početak, makar viškove vode iz Jaruge prodati državama koje žeÄ‘aju za vodom, a u isto vrijeme su enormno bogate i “kupaju” se u nafti. Najjednostavnije bi bilo izgraditi poseban vodovod kojim bi se podvodnim cjevovodom voda dopremala nedaleko od otoka Zlarina gdje bi se krcali tankeri. Svaka dva dana iz Šibenika bi mogao ići tanker nakrcan sa sto tisuća kubika voda, što bi donijelo zaradu od 30 milijuna dolara. Godišnje bi se moglo otpremiti najmanje 130 tankera i zaraditi 3,9 milijardi dolara. Šibenik bi imao novca “za bacanje“. Dio vode mogli bi puniti u stilizirane galone sa šibenskim oznakama što bi bila dodatna promidžba grada i Hrvatske, predlaže Širinić. TakoÄ‘er, dio tih količina vode, koje danas otječu u more, mogli bi donirati žednoj i siromašnoj Africi. Širinić je danas, inače, u mirovini i živi za glazbu kojom se bavi cijeli život, ali i za dan kada će Šibenik i ovdašnje vlasti spoznati da im je pred nogama pravo bogatstvo. Samo ga treba uzeti.

- Vjerujem da će do toga ipak doći, a kada se to dogodi, priredit ću feštu za pamćenje - kaže Širinić.

Što na sve to kažu u Šibeniku?

- Točno je da se radi o velikom resursu koji bi valjalo iskoristiti. I u najtežim hidrološkim prilikama Šibenik nije oskudijevao u vodi. Ova tema do sada nije ozbiljno bila u fokusu lokalnih vlasti. Ako bi i došlo do toga, valjalo bi jedino voditi računa da time ne ugrozimo ekosustav sliva rijeke Krke - kaže Petar Baranović, dogradonačelnik Šibenika i saborski zastupnik.

- Koliko znam, o ovoj temi nikada se ozbiljno nije razgovaralo, jer nitko nije došao s konkretnom idejom i planom. Uostalom, mi smo javno poduzeće čiji je zadatak da osigura kvalitetnu vodoopskrbu za 42 tisuće potrošača priključenih na naš vodoopskrbni sustav. O mogućnosti da se viškovi vode izvoze može se raspravljati samo na razini grada koji je vlasnik vodovoda - kaže Frane Malenica, direktor Vodovoda i odvodnje Šibenik.

Iako se, dakle, o eksploataciji pitke vode s izvorišta Jaruga u klasične komercijalne svrhe nije do sada ozbiljno razgovaralo, o tome je ozbiljno razmišljao Marko Ivanović, vlasnik sada već ugasle tvornice aluminija na Lozovcu, koja ima godišnju koncesiju na 130 milijuna litara vode godišnje.

Tehnički uvjeti na Lozovcu

- Imamo sve tehničke uvjete na Lozovcu za takav posao, ali bi se, navodno, morali riješiti “viška” bakterija u njoj - kaže Ivanović. Što se, pak, tiče spomenutog “viška bakterija”, jasno je da su one posljedica ljudskih aktivnosti na širem području sliva rijeke Krke. No, moguća zarada od vodenog biznisa bi bez teškoća mogla osigurati novce za potrebna ulaganja u zaštitu toga sliva. Širinić tvrdi da to uopće nije problem.

- Voda s ovog kao i drugih izvorišta na Krki je neupitne kvalitete. Uostalom, stanovnici šibenskog kraja je piju desetljećima i nitko, baš nitko, se do danas njome nije otrovao. To što su moćni “vodeni” lobiji u zemlji pravilnicima sve vode iz dalmatinskih izvorišta podveli pod stolne, novi je problem. Točno je da vode s ovdašnjih izvorišta sadržavaju nešto više bakterija. MeÄ‘utim, one se mogu uništavati ozonizacijom i drugim postupcima koji neće ugroziti njezinu neospornu kvalitetu. Bitno je da u njoj nema teških metala. I njezina tvrdoća je izvrsna. Zagrepčani piju vodu tvrdoće 24, a ova je 16. Zar nije glupo da vodu koju uzimate, recimo s Copića izvora ili nekih drugih izdašnih izvorišta na Krki ne možete, po aktualnim propisima, deklarirati izvorskom - pita se Širinić.

Svima je jasno da je vodenim velesilama voda već sada težak uteg oko vrata. Izvorišta već jesu, a sutra će biti još više meta moćnoga svjetskog kapitala. Hrvatska bi hitno morala stvoriti pretpostavke da to nacionalno blago uistinu (p)ostane nacionalno. Ustavnim zakonom bi trebalo izričito zabraniti mogućnost da ona, bilo izravno, bilo preko domaćih jataka, postane plijenom multinacionalnih kompanija. Takvo uporište može naći u Europskoj direktivi o pitkim vodama. Poput Norveške, koja novac dobiven prodajom nafte iz Sjevernog mora pretače u dobrobit svih Norvežana, i Hrvatska bi mogla krenuti tim stopama.