Nautical News (Croatian)

Mjestimični udari NE vjetra 35-45, prema Otrantu do 50 čvorova. 

SITUACIJA

Anticiklonalno polje jača nad Jadranom.

VREMENSKA PROGNOZA ZA SJEVERNI JADRAN ZA 24 SATA

Vjetar NE 10-20, u Velebitskom kanalu tijekom jutra do 24 čvora. More 2-3, u Velebitskom kanalu i na otvorenom mjestimice 3-4. Vidljivost 20-30 km. Pretežno vedro.

VREMENSKA PROGNOZA ZA SREDNJI JADRAN ZA 24 SATA

Vjetar NE, na otvorenom i NW, 10-20, u južnoj Dalmaciji do 26, slabit će tijekom dana na 6-16, na jugu do 20 čvorova. More 2-3, prema otvorenom i u južnoj Dalmaciji tijekom jutra 3-4. Vidljivost 20-30 km. Pretežno vedro.

VREMENSKA PROGNOZA ZA JUžNI JADRAN ZA 24 SATA

Vjetar NE, na otvorenom moru sjevernog dijela i NW, 10-20, na krajnjem jugu do 26, slabit će sredinom dana na 6-16, prema Otrantu do 22 čvora. More 3-4, u smirivanju na 2-3, osim na krajnjem jugu. Vidljivost 20-30 km. Pretežno vedro, u početku promjenljivo oblačno.

Koćari Makarskog primorja zatražili su pomoć od Obrtničke komore do ministarstava za opstanak u svome kraju. Dugo se riba prodavala s koćarica privezanih uz makarsku rivu, a onda je na proljeće Lučka uprava, na traženje Grada, donijela zabranu.

˝Problemi nastaju nakon što je Grad Makarska ribarnicu dao u koncesiju privatnoj osobi, koja nije s ovoga područja i dovozi ribu iz drugih regija. Kako doznajemo, u ugovoru zakupac uvjetuje zabranu prodaje ribe na rivi, što je Grad ispoštovao. Ne razumijemo kako se može ugasiti dugogodišnja tradicija našega kraja zbog privatnih interesa i profita. Ili smo diskriminirani, jer smo velika većina dragovoljci Domovinskog rata i sudionici konvoja “Libertas”, pitaju profesionalni ribari okupljeni u zadrugu “Mali Vicenco”.

Koćari su došli u nemilost jer nemaju gdje ribu prodati, pa je onda nemaju razloga ni loviti. Osim toga, nas se diskriminira, jer je plivaricama dopušteno s rive prodavati plavu ribu.

Poznato je da su i Podgorani gradili razrušenu rivu nakon Drugog svjetskog rata, kao što su plaćali samodoprinos za njeno proširenje, zajedno sa svim mjestima tadašnje Skupštine općine Makarske krajem osamdesetih godina. Sad nas se s te iste rive tjera da bi zimi zjapila prazna. A koćari s prodajom ribe na rivi postali su brend. Odumrijet će grad ako nas istjeraju.

Vjerovali smo u partnerske pregovore s Gradom da će koćarima iznajmiti gradsku ribarnicu. I pored obećanja da će se nama iznajmiti, to se nije realiziralo. Izabrana je na natječaju druga firma, koja nema poslovnog interesa otkupljivati našu ribu. Hrvatska je 2004. godine donijela zakon o izgradnji distribucijskih centara za ribu, ali od toga ništa˝, kazao je Podgoranin Paško Vela, predsjednik ribarske zadruge Makarskog primorja “Mali Vicenco” i potpredsjednik Ceha ribara u Obrtničkoj komori Splitsko-dalmatinske županije.

Zadruga je davala Gradu 28 kuna po metru četvornom, o kojoj se cijeni razgovaralo s gradonačelnikom, a onda se preko noći pojavio trgovac ribom i ponudio 37 kuna. Očite igre. Zašto je Grad odustao uopće od gradske ribarnice, postavlja pitanje Vladan Bjedov.

Kupovanje još živih mola, trilja, muzgavaca, lignjica, listova, s pajera na brodu, privlači na rivu, to je postalo pravi makarski brend, po kojemu je središte Podbiokovlja bilo prepoznatljivo. Po tek izvučenu ribu iz kanala navraćali su prolaznici i namjernici od Splita, Zabiokovlja i Hercegovine. Posebno naš domaći svit, koji svakodnevno čeka naše uplovljavanje da vide koji je od ribara što ulovio.

Ribari ni sami ne znaju što im je činiti. Požalili su se novinarima:

˝Zar mi ribari ne trebamo živit? Ili je malo nezaposlenih na Zavodu, pa im se i mi trebamo pridružit? Od petnaeste godine idem na ribu i oduvik se prodavalo na rivi, s brodova. Neka oni kojima je palo na pamet da nas istjeraju vide turiste s kojim guštom snimaju i gledaju prodaju ribe na rivi. Ili neka obiđu francusku i talijansku obalu, da vide kako se s brodova prodaje riba. Kome služi prazna riva? Ako mogu plivarice prodavat srdele, po koje dolaze teški kamioni, zašto smo mi postali građani drugoga reda? Nemamo mi ništa protiv kolega s plavom ribom, ali odnos mora biti pravedan. Činjenica je da mali ribari s malim ulovom čuvaju riblji fond, troše malo nafte i ne zagađuju okolinu. Mali koćari nemaju uvjete za ići na otvoreno more i prodavati ribu na veliko˝, komentira Ozren Urlić.

˝Ribar sam 40 godina, a mirovina mi je 1,1 kuna. Ribario sam još s ocem, a posao sam ostavio sinu, koji od ribe na kraju neće moći prehranjivati obitelj, zbog ove zabrane koja uništava rad. Rivu smo svi financirali svi, ljudi od Brela do Drvenika, da bi nam sada zabranili pristup. Uredno plaćamo obveze, a brodovi ne rade. A ribarstvo je primarna djelatnost. Mogu koćarice biti skupa s plivaricama i prodavat ulov. I ljeti˝, raspravlja Matko Vela.

˝Europska komisija za ribarstvo apelira na ribu s koćarica i povratku tradiciji, a ne davanje ribe veletrgovini. I to najviše iz ekoloških razloga, očuvanja okoliša. U zapadnoj Europi zastavicom su označene luke u kojima se prodaje friška riba˝, kaže Ivica Vela. Naglašava kako je Makarska jedini grad u kojemu je moguća organizacija prodaja žive ribe na rivi, zbog njene veličine i položaja.

Napominju kako su već oštećeni zakonima EU-a po kojima je otpao lov u Neretvanskom i Bračkom kanalu zbog ograničenja dubine mora, zbog povećanog oka na mreži, što je uvjetovalo gubitak ulova za oko 30 posto, a brodovima dužim od 15 metara ograničen je pristup obali na 1,5 nautičke milje. I to unatoč vrlo kratkoj ribarskoj sezoni u našoj zoni G, od 1. stdenoga do 1. travnja.

Sve to smo nekako uspijevali izdržati i uredno plaćati svoje obaveze prema državi - naglašavaju koćari.

U Makarskom primorju 22 su kočara i vlasnika migavica: u Makarskoj su to Ozren Urlić i Nikša Ćiro Puharić; u Promajni Igor Ivandić, Ante Babić, Zoran Ivandić, Mate Granić i Ante Ivandić; u Tučepi Dragan Čović i Toni Lalić; u Drašnicama Toni Urlić i Tonči Alač; te u Podgori Ivica Vela, Petar Vela, Paško Vela, Edo Vela, Duško Vela, Jure Vela, Mario Vela, Neno Vela, Denis Kržanić, Vladan Bjedov i Darko Kunac.

Ravnatelj Lučke uprave Domagoj Maroević pojasnio je kako je odluku o zabrani prodaje ribe s brodova donio na traženje grada, sukladno zakonu o zabrani prodaje ribe u luci otvorenoj za javni promet.

Lučka uprava još je u travnju koncesionaru Makarskom komunalcu zabranila prodaju ribe na rivi temeljem Zakona o lukama. Makarski komunalac morao je postupiti po uputama vlasnika. Mišljenja sam da je prodaja ribe s koča bila atrakcija i za naše građane i za turiste. Nisam utjecao na odluku, niti ja kao gradonačelnik niti Grad nisu zabranu donijeli, kaže makarski gradonačelnik Tonči Bilić.

˝Iskoristite svu svoju mudrost, odgovornost prema našoj bogatoj ribarskoj i kulturnoj tradiciji pa ne zabranite ribarima i "peškarušama“ prodaju ribe na makarskoj rivi˝, prof. dr. Slaven Letica zamolio je tim riječima makarskog gradonačelnika, pišući iz dalekoga Washintgona.

Koliko sam vidio, u nekoliko navrata, i Vi ste kupac tog "stila“ i navade, a i sam često dolazim u rana jutra u Makarsku da bih na ribaricama kupio ribu, uvijek se s nostalgijom prisjećajući davnih šezdesetih i sedamdesetih godina kad sam na makarskom pazaru prodavao voće i povrće iz obiteljskog vinograda i kad sam na nekom od brodova ili u kultnoj ribarnici na Marineti kupovao ribu.

Iako je taj svijet odavno potonuo i nije ga moguće, a možda ni potrebno, vratiti, njegove ostatke ostataka ipak je moguće sačuvati kao šarmantni podsjetnik na doba kad nas je "srdela sve hranila“, piše Letica.

Zar mi ribari ne trebamo živit? Ili je malo nezaposlenih na Zavodu pa im se i mi trebamo pridružit, kazao je Ozren Urlić.