Hrvatski dvojac Bojan Božić i Sandi Lulić izJedriličarskog kluba „Mornar“ Split naMilleniumu 40 imenom „Vola Vola“ pobjednici su jedne od najpoznatijih i najstarijih offshore regata na Mediteranu, talijanskeCinquecento u kategoriji dvočlanih posada, poznatije kao Cinquecento per due. Još jedna hrvatska posada, Damir Čargo i Miljenko Nikolić također iz splitskog „Mornara“ na svojemPogu 40Simenom„Waypoint“ naistoj je regati osvojila zapaženo sedmo mjesto u konkurenciji čak 26 brodova.
„Vola Vola“ je na cilj kao prva u svojoj kategoriji stigla u četvrtak 4. lipnja uvečer u 20.45.07 nakon punih 105 sati jedrenja. Brža od naše posade bila je samo talijanska „Margherita“ u kategoriji Cinquecento per tutti, koja je na cilj stigla svega 6,5 minuta prije Božića i Lulića. „Waypoint“ je u Caorle uplovio sutradan, u petak 5. lipnja u 10.12.21 sat, točno 13,5 sati nakon „Vola Vole“.
Podsjetimo, svih 26 posada u kategoriji Cinquecento per due i njih 14 u kategoriji Cinquecento pertutti (višečlane posade) startalo je u nedjelju 31. svibnja točno u 12 sati iz marineSanta Margherita di Caorle, a ruta od 500 milja vodila ih je od Caorlea do Suska, te do otočja Tremiti na jugoistočnoj obali Italije, te natrag preko Suska do polazne luke u Caorleu. Već uoči starta posade su bile spremne na dugu regatu, jer meteorološke prognoze nisu bile optimistične i prognostičari su najavljivali slabe vjetrove, pa je bilo jasno da će važnu ulogu na regatnoj stazi odigrati taktika i pravi odabir rute. I to se pokazalo točnim.
„Na regati nije bilo prejakog vjetra, što je nama osobno odgovaralo obzirom na
brod kojim smo jedrili. Vjerojatno je važnu ulogu u dobrom rezultatu odigrala činjenica da smo tijekom regate vrlo malo spavali. Od ukupno 105 sati koliko smo proveli na moru odspavali smo svega šest i pol sati, i to u nekoliko navrata u rana jutra. Noću nismo spavali već smo isključivo jedrili“ objasnio nam je Sandi Lulić iz pobjedničkog dvojca „Vola Vole“. Dodao je i kako se ključnom pokazala odluka da, za razliku od velike većine ostalih brodova koji su nakon prolaska „check pointa“ na Susku odmah okrenuli na jug najkraćom rutom prema Tremitima, „Vola Vola“ zajedno sa još tri broda zadrži pravac kretanja uz našu obalu. „Bojan i ja smo procijenili da, obzirom na slabe vjetrove koji nas čekaju na putu, imamo više šanse ako ostanemo na ruti uz naše otoke. Pratili smo više meteoroloških prognoza uoči utrke, složili smo planiranu rutu i nje smo se držali. Nastavili smo jedriti uz našu obalu i tek smo na kraju Dugog otoka okrenuli prema Tremitima. Tu smo uhvatili konstantan vjetar do Tremita i tako smo izbjegli bonace. Ta nam je odluka, čini se, donijela prednost i tu smo prednost zadržali do kraja“ zaključio je Lulić.
Drugi hrvatski sudionik Cinquecenta, Damir Čargo nije štedio riječi pohvale za svoje klupske kolege. „Božić i Lulić su doista briljantno odjedrili regatu“ kazao nam je Čargo u kraćem razgovoru. „Što se tiče našeg plasmana, ne mogu reći da sam previše zadovoljan. Mi smo krenuli na regatu s namjerom da uđemo kao prvi ili u samom vrhu. Mislim da smo mogli i bolje, iako nam vremenski uvjeti nisu išli na ruku. Regata je bila dosta naporna i duga, imali smo slabe vjetrove koji su više išli na ruku lakšim brodovima, a i mi smo napravili grešku jer smo zajedno sa većinom flote iza Suska prerano promijenili kurs i krenuli odmah prema Tremitima. Božić i Lulić su ostali jedriti uz Dugi otok i ta im je odluka donijela veliku prednost“ potvrdio je Čargo na kraju.
I još jedna tema koju nismo propustili načeti u razgovoru sa Lulićem i Čargom, a to je teško objašnjiva nezainteresiranost hrvatskih posada za sudjelovanje na zahtjevnijim offshore regatama. Na ovogodišnjoj regati Cinquecento – koja se, podsjetimo, dobrim dijelom rute vozi i u našem teritorijalnom moru - od ukupno 40 posada tek su dvije jedrile pod hrvatskom zastavom, a bolja situacija nije bila ni ranijih godina. S druge pak strane, među posadama su dominirali Talijani. „Točno je, kod nas se doista vrlo malo jedre neke ozbiljnije regate. Jedan od problema svakako su financije, ali i činjenica da za regate ovakvog tipa trebate kvalitetan brod. Malo tko je danas spreman ulagati u takve brodove. No nažalost i oni koji ih imaju nisu zainteresirani za sudjelovanje na offshore regatama. Šteta, jer u Hrvatskoj postoje kvalitetni jedriličari koji bi mogli izaći na zahtjevnije regate, a i u nas ima regata koje bi mogle u većem broju privući svjetske jedriličare i prikazati nas kao zanimljivu jedriličarsku destinaciju“ kaže Lulić. No čini se da nema interesa da se neka od naših regata intenzivnije promovira i u međunarodnim okvirima.
„Osim nas nekoliko, a uz naš 'Waypoint' tu su Božićeva 'Vola Vola' i 'Silvana“ Darka Prižmića, offshore regate nažalost nikoga ne zanimaju“ požalio nam se Damir Čargo. Objašnjava kako je i sam bio među onima koji su godinama, kroz organizaciju zahtjevnijih offshore regata kao što su „Sušac u dvoje“ ili „Sveti Nikola za samce“, nastojali popularizirati ovakav tip regata u nas. „No sve te regate su nažalost na kraju propale jer naprosto nije bilo interesa, broj posada iz godine u godinu bio je sve manji i na startu su se uvijek pojavljivala tri ili četiri ista broda“ razočaran je Čargo.
Oba naša sugovornika složila su se da Hrvatska, koliko god se na riječima voljela prikazivati kao tradicionalno pomorska zemlja, svojim odnosom prema nautici i posebno jedrenju – ne samo zahtjevnom, offshore, već i onom tradicionalnom - ne potvrđuje takve tvrdnje i da smo, gledajući realno, nažalost još uvijek miljama daleko od življenja pomorske tradicije. Činjenica da duž hrvatske obale tijekom nautičke sezone jedri puno više stranaca nego domaćih ljudi i da je interes za nabavu broda na jedra u posljednjih 15-ak godina kod hrvatskih nautičara drastično opao (i to, složit će se mnogi, ne samo zbog krize!) ne daje nadu u skoru promjenu tog nepovoljnog trenda. A to onda znači i da Čargo, Lulić, Prižmić i šačica zagriženih offshore regataša neće tako skoro dobiti ni konkurenciju, a vlo vjerojatno ni nasljednike.
