Kapetan Teo Srdelić u rodnom gradu privezao jedan od najluksuznijih kruzera na svijetu: Ovo je vrh.

– Brod može ukrcat i do iljadu ljudi, ali kompanija preferira sedansto putnika, to je neki optimum. Na tih sedansto putnika doÄ‘e 430 članova posade. E, zato je ovo najviši rang kruzera od šest zvjezdica, s velikin, luksuzno ureÄ‘enim kabinama – objašnjava Teo, a onda cijenom bogovske usluge dodatno potkrepljuje izgovoreno:

– Najeftinije putovanje ti je 600 dolara po putniku dan, a najbolje su kabine duplo – iljadu i dvista! Mahon su putnici bogati Amerikanci, umirovljenici koji za ovo šparaju cili život.

Teo ih, nota bene, kao kapetan uvijek pozdravlja na svakom vijaÄ‘u i tako reklamira Split i Hrvatsku. Trobojnica je i na zidu u kapetanskoj kabini, velikoj kao komforan stan, da se vidi da je našijenac preuzeo komandni most na tako značajnom brodu iz američke putničke flote. Kapetanska odgovornost je ogromna kako god okrenuo...

– Lako je to gledat sa strane, ali kruv je to sa sedan kora, i ma koliko tehnike na brodu ima, još u svemu ulogu igra ljudski faktor; ja bi reka i 99 posto – kazuje Teo dok obilazimo sav taj luksuz od kojeg ti se zamanta: restorane, “obične” i specijalne za koje se treba posebno naručiti, pa kasina, draguljarnice, fensi šmensi butige, caffe i bridž barove ili teatar kojeg se ni veliki gradovi ne bi postidjeli. Fascinantno je bilo odgledati bar komadičak mjuzikla kojim se navečer zabavljaju gosti broda, što su u vrijeme dok smo radili reportažu guštali na Rivi i u Dioklecijanovoj palači, uz kavicu i sladoled.

– Kad bi mi bili matična luka za kruzere, to bi za grad značilo nešto nevjerojatno u svakom smislu. Računaj samo na to da bi ovih sedansto gostiju morali prinoćit u Splitu prije ukrcaja, da ne govorin da ih masu ostane i po tri, četri dana nakon iskrcaja u gradu koji nam je zadnja točka putovanja – kapetan će, pa nabraja tko sve ima sreću biti polazišnom i odredišnom lukom kruzera: Istanbul, Monaco, Civitavecchia (Rim), pa kad bi se i mali Split tu ugurao, gdje bi našem turizmu, što ionako buja, bio kraj!

 

Zadovoljene ambicije

 

Ajmo još koju o brodu “Seven Seas Mariner” i američkoj kompaniji “Regent Seven Seas Cruises”, koja će 2016. iz brodogradilišta svečano ispratiti najluksuzniji kruzer na svijetu. Tko je toliko dubokog džepa da zaplovi na sedam mora, u onih minimalno 4200 dolara za tjedan dana, ima uključeno apsolutno sve, od ića ipića do superizleta.

Ne naplaćuje se ni voda kao na drugim kruzerima, sve je u cijeni. Ako će putnik popit deset boca viskija, ko mu smeta. Kraj vitrine s probranim vinima pitamo kapetana odoli li vrhunskim botiljama koje nam se smješkaju, nekom zinfandelu/crljenku, recimo.

– Viruj, ni kapi dok san na brodu! Odgovornost je velika, a i kontrole su rigorozne – zna to kapetan dobro jer je, dok se nije prihvatio kormila, obišao sve važne pozicije, pa se brinuo i o sigurnosti. Startao je prije dvanaest godina s prve skale – kao drugi časnik, pa bio zadužen za brigu o okolišu, koji je uvijek tema kad su kruzeri u pitanju, da bi već s 32 godine postao desna ruka kapetanu, a s četrdeset zaslužio zlaćanu pločicu s natpisom “master”. Pred suprugom mu Renatom, djecom, pitam ga dokle misli ploviti, je li mu puna kapa.

– Teško je to reć. Profesionalne ambicije san zadovoljija, ovo je vrh, a sad kad ću reć dosta, ne znan – iskren je Teo, a Renata bi, takoÄ‘er iskreno, da to bude što prije. Do tada, mirno more, Srdeliću, a bude li ipak valjalo, uključit ćeš ti balanse za nas Vlaje koje muči morska bolest.