Jerolim Uroda: Privatizacije divljih uvala ipak neće biti

U moru primjedbi na prijedlog Zakona o pomorskom dobru pojavila se i ozbiljna zamjerka zakonodavcu da će usvajanjem njegova prijedloga bezbrojne jadranske uvale biti privatizirane, a vlasnicima plovila, od jahti do kaića, zabranjen prilaz javnom dobru.

Sve to zbog odredbe da se vlasnik plovila neće moći samostalno sidriti na udaljenosti manjoj od 50 do 150 metara od koncesioniranog sidrišta, čime će biti prisiljen plaćati sidrište koncesionaru.

– Ma kakva privatizacija uvala, nema govora o tome! Sidrišta se ne koncesioniraju samo zbog naplate, nego ponajprije zbog zaštite mora i podmorja, te potrebe da se nautičarima osigura siguran vez, a tu je i efekt zapošljavanja ljudi. Granice nautičkog sidrišta moraju biti vidno označene, a prilaz otvoren i siguran, pa je krajnje upitno o kakvoj sigurnosti bi se radilo kada bi se svatko mogao sidriti uokolo.

Uostalom, zaštićeno područje odreÄ‘uje davatelj koncesije na prijedlog Lučke kapetanije – pojašnjava Jerolim Uroda, donedavni pročelnik za more u Zadarskoj županiji, koji se posljednjih 20 godina bavio problemima koncesioniranja pomorskog dobra.

Rast broja koncesija

Uroda skreće pažnju i na dvije činjenice koje bacaju ponešto drukčije svjetlo na cijeli problem.

– Važeći Zakon o pomorskom dobru uopće ne spominje udaljenost od koncesioniranog sidrišta na kojoj se može sidriti plovilo, ali je uredbom o lukama posebne namjene odreÄ‘eno da je to – 300 metara, dakle dvostruko dalje od sadašnjeg prijedloga!

Osim toga, na području Zadarske županije koncesionirano je samo 40-ak sidrišta, što je mali broj, a to je – tvrdi Uroda – više od 60 posto svih koncesioniranih sidrišta u Hrvatskoj. Istina, to može značiti i da tek treba očekivati rast broja koncesija za sidrenje, pa i povećanje opasnosti od eventualne “privatizacije uvala”, ali je na drugoj strani vage činjenica da sav postupak i proceduru dobivanja koncesija u svojim rukama drže županije i država koji su, po definiciji, zaduženi za zaštitu javnog interesa.

Koncesionirana sidrišta će ubuduće morati imati lokacijsku dozvolu, morat će biti uvrštena u prostorne planove i upisana u zemljišne knjige, a to bi mogla biti jaka obrana od poplave zahtjeva za koncesijom u “svojoj uvali”.

– Ako se poštuju Zakon o koncesijama, Zakon o pomorskom dobru i Zakon o javnoj nabavi, nema straha od privatizacije uvala! To su dobri alati u rukama županija i države i jedino ako oni zakažu ili u tome sudjeluju, moguće je otvoriti prostor manipulacijama i dobiti koncesionirana sidrišta u svakoj uvali u kojoj netko ima kuću.

Koncesije u divljim uvalama su opasne, ali sve je u rukama države, takve apetite treba zaustaviti, a studije opravdanosti dodjele koncesije i procjene njezine vrijednosti moraju biti javne i stručne – smatra Ivica Levačić, voditelj PZ-a “Ist”, koja u koncesiji ima tri sidrišta na Istu.