Brodove zagađivače izbacimo iz Jadrana

•  January.08.2014
•  24 Comments

U dnevnom tisku na Dan pomoraca pročitao sam čestitku resornog ministra Siniše Hajdaša Dončića i - osim velikih planova za budućnost - naletjeo na njegovu tvrdnju da “u ovom trenutku više od 14.000 naših pomoraca plovi svjetskim morima”.

Taj nam podatak govori da se čelni čovjek hrvatskog pomorstva nije ni potrudio doći do preciznijih informacija, jer imamo upravo dvostruko više, odnosno oko 28.000 članova posada i svih ostalih radnika u brodarstvu.
Takva ministrova konstatacija govori nam i o tome da u svim državnim strukturama nedostaje ljudi od struke, pa onda ne treba čuditi da se u Ministarstvu pomorstva malo se govori o onečišÄ‡enju zraka i mora koje dolazi od trgovačkih, ali i putničkih brodova.

Kancerogena smjesa

Naime, tema o utjecaju brodskih ispušnih plinova na okoliš vrlo je aktualna od Amerike preko Europe do Azije, pri čemu treba znati da je Kalifornija je prva zemlja u svijetu koja se okrenula tom gorućem problemu današnjice. Svi brodovi kao pogonsko gorivo koriste naftu s visokom razinom sumpora od 3,5 posto, što je u SAD-u kategorizano kao kancerogena smjesa.

Prema podacima američke Agencije za zaštitu okoliša, putnički brod koji plovi na teško gorivo s visokim postotkom sumpora ispušta jednaku količinu plinova kao 14.000 automobila.

Upravo zbog spomenutih negativnih učinaka, kalifornijske vlasti zatražile su od MeÄ‘unarodne pomorske organizacije (IMO) da svi trgovački brodovi koji uplovljavaju u luke Los Angeles, Long Beach, San Francisco i Oakland moraju svoje strojeve “prebaciti” s pogona na teško gorivo s udjelom sumpora od 3,5 posto na “pomorska goriva” s udjelom sumpora od samo 1 posto ili čak 0,5 posto, i to već na udaljenosti od 24 milje od otoka i obale Kalifornije. No, od početka ove, 2014. godine, tamošnje su vlasti učinile korak unaprijed i snizile granicu udjela sumpora u brodskim gorivima na samo 0,1 posto!

Takve propise već “kopiraju” i zapadnoeuropske države, ali i Turska, čiji zakon nalaže da svi trgovački brodovi moraju koristiti gorivo s najviše 1 posto sumpora, a tijekom boravka u lukama pomoćni strojevi moraju ispuštati 0.1 posto sumpora.

Praksu sa zapadne obale počele su primjenjivati i savezne države na istočnoj obali SAD-a, pa brodovi moraju ploviti na gorivo s udjelom od 1 posto sumpora već na 200 milja od obale.

Budući da se primjena strogih ekoloških propisa u Sredozemlju, pa tako i Jadranu najavljuje tek za 2020. godinu, postavlja se pitanje može li Hrvatska nešto slično napraviti prije tog roka? Ruke su nam ipak dijelom vezane, jer se u takvim slučajevima malo toga može obaviti bez suglasnosti ostalih jadranskih država.

Opasnost za turizam

No, imajući u vidu činjenicu da Hrvatska (ne)posredno živi od mora, pogotovo od turizma koji u našu zemlju donosi 7 milijardi eura godišnje, logično je zapitati se zbog čega naše vlasti ne bi primijenile zakone koji bi preventivno štitili Jadransko more, život u njemu i na njegovim obalama. Za oštrije mjere prema trgovačkim brodovima koji uplovljavaju u naše teritorijalne vode ne bi smjelo biti prepreka, jer Vlada RH samo mora uputiti prijedlog IMO-u da se meÄ‘unarodni propisi što prije počnu primjenjivati u Jadranu, dok smo za boravak brodova u lukama već “pokriveni” važećom ekološkom direktivom EU-a.

I za putničke brodove postoje rješenja koja bi se mogla pogotovo primjenjivati na našim budućim terminalima, a jedno od alternativnih rješenja za smanjenje utjecaja na okoliš jer spajanje brodova na obalne izvore električne energije kako bi se smanjio rad “klasičnih” pomoćnih strojeva, ali ne treba zaboraviti ni na ugradnju katalizatora na dimnjake.

Naravno, ni vodeće svjetske pomorske nacije ne prežu od sustava nadzora i sankcija, jer se uvijek naÄ‘u neodgovorni brodari i unajmitelji brodova koji se - prvenstveno radi štednje i utrke za profitom - pokušavaju provući ispod žice i pronaći rupe u strogim propisima.
Francuska tako koristi integrirani sustav nadzora onečišÄ‡enja mora s brodova korištenjem mornaričkih i carinskih zrakoplova koji su opremljeni posebnim daljinskim senzorima. Je li Hrvatska spremna i za takve vrste izazova?!