Hrvoje Marušić: Sedam godina čekam dozvole za lučicu

•  September.19.2013
•  24 Comments

Poduzetnici, krivi ste za krizu - kazao je ministar financija Slavko Linić u razgovoru za naš list. Nije dugo čekao da mu vrate istom mjerom. Hrvoje Marušić, čelnik Hrvatske udruge poslodavaca za Dalmaciju i splitski gradski vijećnik iz redova HDZ-a, na osobnom je primjeru argumentirao da je to što Linić govori – nebuloza. Marušić dugih sedam godina pokušava početi radove na lučici u Kaštel Sućurcu, meÄ‘utim, još nije ishodio sve potrebne dozvole iako na tome radi iz dana u dan...

- Imao sam i imam punu podršku Grada Kaštela i Županije splitsko-dalmatinske, svi su srcem i dušom za taj projekt, čak se zbog te lučice mijenjao i GUP, ali jednostavno je propisana takva procedura da sve potrebne dokumente još nismo prikupili. I što je najgore u svemu, kao investitor ne mogu niti prozvati krivca jer su sukladno zakonu potrebne puste suglasnosti i uvijek se nekoga ili nešto čeka, i čeka, i čeka..., pa stvarno ne znam tko bi za tu trakavicu trebao snositi odgovornost. Zamislite u kojem sustavu mi moramo poslovati – u sustavu bez odgovornosti?

Zato, ministre Liniću, nemojte nam trljati sol na ranu, nisu krivi poduzetnici, nego država koja nije utvrdila pravila igre kako treba. Da bi netko u poduzetničkom smislu bio Messi i zabijao poslovne golove, imao velike rezultate, treba znati pravila igre, imati dobar stadion, travu... Možeš ti dovesti Messija u ÄŒekrčiće Donje, gdje nema ni svlačionice ni tuševa i reći mu: „Aj, sad zabijaj!“ Vraga će paklenog zabit kad nema ni osnovnih uvjeta za igru – ne zna Marušić bi li se smijao ili plakao na Linićeve prozivke.

Mijenjajte sustav, zakone...

Dugo je u biznisu; dapače, njegova se obitelj još u bivšem sustavu bavila poduzetništvom, predsjeda cehovskom udrugom i politički je angažiran, a u sedam godina ne uspijeva dovesti bagere na gradilište buduće lučice, zahvaljujući kojom bi  se u Sućurcu riješio problem divljih vezova.

- A, sad zamislite kako je nekome tko je u poslovnom svijetu anonimus ili je stigao ovdje iz inozemstva? Ministre Liniću, Vrdoljak, Maras..., nije problem u nama, problem je u sustavu koji ne funkcionira i u loše pisanim zakonima koji su toliko komplicirani da je to nezamislivo, da se to ne da prepričati! Zato mijenjajte sustav, mijenjajte zakone, pojednostavnite proceduru, nemojte dopustiti situacije da vam poduzetnici šetaju od ureda do ureda jer neku suglasnost ne mogu dobiti „zato što je kolegica otišla na bolovanje, a samo vam ona to može izdati“.

Je li normalno, ministre Liniću, da u prosjeku šest mjeseci treba čekati da se odredi granica pomorskog dobra, koja se, nota bene, mora amenovati u nekom uredu u Zagrebu koji je stotine kilometara daleko od mora?! I o čemu mi onda pričamo? O poduzetnicima koji su „krivi“ za krizu? Da nije u pitanju moj Sućurac, odavno bi od svega digao ruke, ali sam sentimenalno vezan za mjesto, ali kod multinacionalnih kompanija i velikih investicija nema sentimenta, samo ekonomska logika, i svaka protraćena minuta se masno plaća – grmi Marušić, a da ne bi samo nabrajao što je trulo u državi hrvatskoj, nudi i rješenja – praktična i primjenjiva već sutra, bude li, naravno, za to (političke) volje.

- Zašto u 21. stoljeću kada je sve informatizirano mi još jezikom lijepimo taksene marke i šaljemo zahtjeve na protokol? Zašto ne informatiziramo administraciju i učinimo je brzom, jednostavnom i efikasnom? Konkretno, ako je neki od projekata u skladu s GUP-om, a poduzetnik je državi i lokalnoj zajednici uplatio sva davanja, onda nema razloga da u roku od 90 dana od podmirenja obveza bageri ne krenu na teren. Sve preko toga je katastrofa i piši kući propalo.

Mali projekt

Kad sam krenuo u projekt izgradnje lučice, tad su još tekli med i mlijeko, razgovarao sam s jednom bankom, pa prije dvije godine s drugom, a sad s trećom u sasvim novim  okolnostima, i još im ne mogu dati konkretan odgovor na najvažnije pitanje kad će taj projekt krenuti?! A, što je najgore, ne radi se o ničemu jako velikom, tu bi se zaposlilo petnaestak ljudi, investicija je oko deset milijuna kuna i baš nitko joj se ne protivi. Što bi tek bilo da se radi o jednoj „Splitorini“ u Lori, o marini dvojice vrhunskih arhitekata čiji je projekt podržao i Grad i Županija, ili nečemu još većemu?

Kad bi to došlo na red? Kažu, Grad Split nema novca – pa pogurajte projekte koji vam se nude kroz gradske službe, pa će biti novca i za KK ‘Split’, i za Hajduk, i za sve drugo što treba – konkretan je Marušić, koji se dotaknuo i plaća u državnoj administraciji za koje se često veli da su mižerne i demotivirajuće. ‘Kamo sreće da primaju i po trideset tisuća kuna, jer to bi značilo da dobro rade svoj posao i da je državna blagajna puna’.