Banci puni ribe ‘ulovljene’ u Metrou - kako prepoznati nekvalitetnu ribu?

Ma, ovo mora završiti u novine. Dva dana zaredom kupio sam ribu na trogirskoj ribarnici i bacio je u kantu za smeće. Ne znam kada će mi se kuća izračiti od smrada. Mislim da se vucarala po ledu bar pet-šest dana, a gdje je ulovljena, sam Bog zna. Ne bi mi bilo krivo da me prodavači ne poznaju, jer nisam turist, već domaći čovjek i da mi, uvjeravajući me, nisu kazali kako je riba friška, presrećući nas ispred ribarnice, požalio nam se ovih dana jedan Trogiranin, koji nije želio da mu navodimo ime.

Poslovna ‘tajna’

Poručio nam je kako bi novinari, kad je već, kako je rekao, izostala kontrola mjerodavnih inspekcijskih službi, morali upozoriti na problem podmetanja kupcima loše ribe za kvalitetnu, uvozne za domaću, te one odstajale u ledu i po nekoliko dana kao svježe na trogirskoj peškariji, posebice ljeti kada nahrupe turisti.

Da ima puno prijevare na toj ribarnici, u povjerenju nam je potvrdila jedna prodavačica moleći nas da je ne “izdamo” jer bi je njezini kolege navodno kamenovali zbog odavanja “tajne”.

“Je, je, kunu se očima da je riba friška i ulovljena na našem području, a iz one kutije uza zid ujutro rano vade smrznutu ribu kupljenu u Metrou te je peru pod špinu i stavljaju u svoje kašete na banke”, kazuje nam šapćući jedna prodavačica.

“Rastapaju lignje, kozice, škampe, pagare, zubace, ovčice, čak srdele i ciple. Pogledajte one tamo na onome banku, nisu oni ulovljeni oko Krknjaša ili Šolte i Drvenika, svi su u milimetar isti. To su uvozni”, otkriva nam naša sugovornica. “Ovdje se nudi malo kvalitetne ribe. Uglavnom se radi o onoj iz koće, ribogojilišta i uvoznoj iz Azije, Tunisa, Pakistana, Kine, čija cijena je paprena.”

Ustvrdila je da je jedna od rijetkih čija je riba svježa i domaća, zbog čega ima stalne “mušterije” i ne strahuje da će je netko napasti kako ga je prevarila. Na upit koliko često dolazi inspekcija u kontrolu, odgovorila je: “Nekad doÄ‘u dva puta u mjesec, a nekad proÄ‘e i više od mjesec dana da ih nema.” Dok je prije dvije i pol godine svakodnevno veterinarska služba u Trogiru vršila kontrolu kvalitete ribe na trogirskoj peškariji, nije bilo problema, kazala nam je skupina graÄ‘ana koju smo zatekli pokraj ribarnice.

No, doznajemo kako je taj posao poslije prebačen na sanitarnu inspekciju. Ističu kako je od brojnih prodavača ribu najpouzdanije kupiti tek kod njih četiri-pet domaćih ribara, dok je sva ostala riba “šverc-komerc” iz preprodaje. Jedan je rekao kako je “opečen” i da radije ribu uzima u “Kerumu” ili “Tommyju”. “Tamo mi bar datum piše na pakovanju”, kazao je.

Pogled u oči

Veterinar Vinko Tangar, koji je prije vršio kontrolu ribe, rekao je kako su tada prodavači imali respekta, pomalo su se i plašili da kupcima podmeću lošu kvalitetu za dobru. Savjetovao nas je da je ribu na ovim velikim vrućinama najbolje kupovati ujutro najkasnije do 9 sati, jer već do podne njezina kvaliteta bude 60 posto niža.

Onaj tko kupuje ribu mora znati prepoznati koja je svježa, a to ovim mlaÄ‘im generacijama ide teže. Mlade kućanice moraju se naučiti od svekrve ili svekra, bake ili djeda, dodao je. Pitamo ga kako prepoznati svježu ribu. “Ja to znam, ali teško mi je to objasniti. Ribu treba gledati po očima. Kad vi nju gledate, da i ona gleda vas”, zaključio je dr. Tangar.