
Da u GrÄkoj već postoji model gradnje mosta sliÄnog onom pelješkom, podsjetio nas je dr. sc. TonÄi Tadić, predsjednik Euro-mediteranskog foruma (EMEF). Preko Korintskog zaljeva, izmeÄ‘u Patrasa i Naupaktosa, 2004. je, nakon šest godina naporne gradnje, podignut most Rio-Antirio. RijeÄ je o mostu preko strateški važnog tjesnaca, gdje su još MleÄani podigli tvrÄ‘ave Rio i Antirio koje su štitile plovidbu zaljevom.
Mnoge su sliÄnosti hrvatskog i grÄkog mosta. Oba spajaju dvije obale iste države, oba su na podruÄju s Äestim potresima i na nestabilnom morskom dnu. Dok bi dužina pelješkog mosta trebala biti 2404 metra, a najduži raspon 568 metara, dužina mosta Rio-Antirio je 2880 metara, a najduži raspon 560 metara. Doduše, zbog veće dubine mora u Korintskom zaljevu grÄki most je stajao 630 milijuna eura, dok bi u naš most trebalo uložiti oko 253 milijuna eura.
- Iz gradnje i uporabe mosta Rio-Antirio mogu se izvući neke pouke za pelješki most. Prvo, most Rio-Antirio graÄ‘en je na temelju koncesije francusko-grÄkog konzorcija, na Äijem Äelu je francuska poslovna grupacija “Vinci”, dok grÄku stranu u konzorciju predstavljaju kompanije “Hellenic Technodomiki-TEV”, “J&P-Avax”, “Athena”, te “Proodeftiki” i “Pantechniki”. Taj konzorcij i danas upravlja mostom na temelju koncesije. RijeÄ je, dakle, o javno-privatnom partnerstvu, odnosno jednom od njegovih dvadesetak oblika koje predviÄ‘a Zelena knjiga EU-a. Prednost javno-privatnog partnerstva je u tome što se ne zadužuje država, nego privatni izvoÄ‘aÄ - operater mosta – kazao je dr. Tadić.
Prema tome, nema potrebe da se gradnjom pelješkog mosta povećava dug Hrvatske, kad zaduživanje može biti obveza privatnog partnera koji gradi most i upravlja njime 20 i više godina. Drugo, prijelaz mosta Rio-Antirio nije besplatan, kao što vjerojatno neće biti besplatan ni prijelaz pelješkog mosta.
U GrÄkoj je mostarina 12,90 eura za automobile, 28,20 eura za autobuse i 18,80 eura za kamione. Za pelješki most mostarina bi trebala biti bitno niža, zbog manjih troškova gradnje mosta, odnosno trebala bi biti otprilike dvostruko veća nego za KrÄki most koji je dug 1430 metara.
- Evidentno je da je u GrÄkoj na istom mjestu prije mosta bila vrlo frekventna trajektna linija, na kojoj je plovidba trajala samo 20 minuta. Tu je nekada vozio “Jarolinijin” trajekt “Tin Ujević”. Najprije je, dakle, uspostavljena trajektna linija, izgraÄ‘ene su trajektne luke i kvalitetne prilazne ceste s obiju strana, tako da se cestovni promet “navuÄe” na taj prometni pravac i da se ljudi naviknu tu prelaziti Korintski zaljev.
A onda se gradio most, Äijoj gradnji su itekako pomogle i prilazne ceste i trajektne luke. Hrvatska je mogla od 2005. do danas izgraditi brzu cestu na Pelješcu koja nam ionako treba radi mosta, te trajektna pristaništa s obiju strana, Äime bi se konaÄno prekinula priÄa o prometnoj izolaciji juga Hrvatske, meÄ‘utim, ništa od toga nije uÄinjeno – kritizira Tadić.
Tome dodaje da paralelno s mostom Rio-Antirio i danas plove trajekti, ali puno rjeÄ‘e nego prije 2004. godine. Naime, trajektna linija je nužna uz most kao prometna alternativa, sukladno regulativi EU-a, ali i zbog mogućih prometnih blokada na mostu izazvanih prometnim nesrećama, vjetrom ili potresom. Cijena trajektne karte za motorna vozila je oko polovice mostarine, pa siromašniji graÄ‘ani imaju alternativu, uz nešto više Äekanja. Umjesto uspostave nove trajektne linije za Pelješac, može se pojaÄati postojeća linija PloÄe-Trpanj, no i ona traži puno bolje ceste na poluotoku Pelješcu.
Valjalo bi biti vrlo oprezan pri odbacivanju trajektne veze kao ponižavajućeg oblika prijevoza, uz istodobno inzistiranje na mostu kao jedinom rješenju za prometnu izolaciju juga Hrvatske. Takav pristup je na neki naÄin uvreda za sve otoÄane na našim škojima koji su povezani s kopnom jedino brodskim vezama - na Hvaru, BraÄu, Visu, Šolti, KorÄuli, Mljetu, Lastovu, Cresu, Lošinju, Ugljanu, Pašmanu, Dugom otoku, Rabu, Ižu, Istu, Molatu, Drveniku i Elafitima. Iz Dubrovnika se inaÄe može i u 23 sata proći kroz Neum i nastaviti putovanje za Split i Zagreb, a sa spomenutih otoka nakon odlaska zadnjeg trajekta ili broda, do kopna se može tek leutom ili plivajući - rekao je dr. Tadić.
Grad Split će od 22. do 26. travnja 2020. biti domaćin sajma koji okuplja najznačajnija imena hrvatske i svjetske nautičke elite.
February.24.2020
Pristajanje u marinama gdje mjesta ima malo, a plovila puno, nije baš lagan zadatak čak i za iskusne nautičare u nekim situacijama
February.10.2020
Interes za izlaganje raste iz godine u godinu, a na sajmu će se predstaviti gotovo svi važniji domaći brodograditelji: Pičuljan, Grginić jahte
January.21.2020