Za vikendicu od 100 kvadrata umjesto 1000, plaćat ćete 11.000 kuna

•  June.28.2012
•  24 Comments

Odredba Zakona o socijalnoj skrbi prema kojoj socijalnu pomoć više neće primati samci koji imaju nekretninu “viška” u vrijednosti većoj od 332 tisuće kuna, već je sadržana u sadašnjem tekstu Zakona o socijalnoj skrbi usvojenom u Hrvatskom saboru u svibnju prošle godine, ali se nije provodila zbog nefunkcioniranja osobnog identifikacijskog broja i vlasničkih knjiga. To nam je potvrdio i Darko Milinović, bivši HDZ-ov ministar zdravstva.

U tekstu zakona stoji kako se smatra da osoba može sama sebe uzdržavati ako prihode može ostvariti prodajom imovine ili davanjem u zakup ili najam imovine koja ne služi njoj ni članovima njezine obitelji za podmirenje osnovnih životnih potreba.

Pri tome se stambenim prostorom kojim se zadovoljavaju osnovne stambene potrebe smatra stan ili kuća veličine 35 metara četvornih korisne površine za jednu osobu, a za osobe s invaliditetom 20 posto veći (42 metara četvornih), uvećane za 10 metara kvadratnih za svaku daljnju osobu, s mogućim odstupanjem do 10 kvadrata. Dakle, samac gubi pravo na 600 kuna socijalne pomoći ako mu “ostatak” vrijednosti nekretnine preko 35 kvadrata prelazi 45 tisuća eura.

Imovinski cenzusi

To bi značilo da u onim gradovima i dijelovima zemlje gdje metar četvorni stana košta 1500 eura, samac može imati stan od 65 kvadrata (35 kvadrata minimalno potrebnih za život plus dodatnih 30 kvadrata) i biti korisnik socijalne pomoći, ali ako ima jedan kvadrat više, izgubit će pravo na socijalnu pomoć. ÄŒetveročlana obitelj koja stanuje u kvartovima s istim cijenama stanova moći će od socijalne pomoći živjeti ako stanuje u stanu veličine 95 kvadrata, a ako stanuju u većem stanu, izgubit će socijalnu pomoć. Pokušali smo u Ministarstvu socijalne skrbi dobiti informaciju zbog čega se, i je li se, piše novi zakon u kojem se navodno donose takve “izmjene” ako u starom zakonu već postoje te odredbe, ali nismo dobili nikakav odgovor.

Predrag Bejaković, znanstveni suradnik Instituta za javne financije, rekao nam je kako svaka moderna država ima imovinske cenzuse kada je posrijedi primanje socijalne pomoći. “Naravno, vrlo je teško donijeti odluku o visini cenzusa jer svatko od nas ima subjektivnu procjenu pravednosti nekog postupka”, kazao nam je Bejaković. Iako su neki mediji prenijeli da će se novim Zakonom o socijalnoj skrbi unijeti već postojeće odredbe, čini se da je ipak riječ “samo” o tome da će resorno Ministarstvo i Ministarstvo financija početi provoditi ovaj zakon zbog toga što je OIB koliko-toliko stupio u funkciju.

Zahvaljujući tome Vlada od 2013. namjerava početi i s primjenom stvarno novog zakona o porezu na imovinu koji tek treba izraditi. Slavko Linić, ministar financija, kazao je kako će prijedlog tog zakona u Sabor ići na jesen, a premijer Zoran Milanović je ustvrdio kako taj “porez neće biti drastičan, plaćat će se prema veličini i vrijednosti imovine, a njime će se uvesti reda u tržište nekretnina i djelatnost iznajmljivanja stanova”.

“Porez na imovinu postoji u svim zemljama Europe, ali se radi o vrlo delikatnoj materiji u koju nitko nije ulazio preko noći, pa neće ni Hrvatska”, istaknuo je Milanović. Od postojećih poreza na imovinu, trenutno se godišnji porez za vikendice plaća od 5 do 15 kuna po metru četvornome, a uvoÄ‘enjem novog obračuna ili poreza na imovinu, taj bi se porez plaćao po stopi od jedan do tri posto (koliko je uobičajeno u EU-u) na vrijednost imovine.

Prema sadašnjem zakonu se tako na vikendicu od 100 kvadrata prosječno plaća 1000 kuna godišnjeg poreza, a prema novom obračunu, ako bi stopa iznosila 1,5 posto, a vrijednost metra četvornog tisuću eura, godišnji porez iznosio bi 1,5 tisuća eura, odnosno oko 11 tisuća kuna. U slučaju visine poreza od jedan posto, godišnji iznos bi bio 1000 eura. Naravno, tu je riječ samo o prosjeku, jer vikendica ili druga, treća i ostale nekretnine koje se nalaze u centru Zagreba, Splita, Dubrovnika i drugih atraktivnih lokacija neće vrijediti kao nekretnine koje se nalaze na perifernim zagrebačkim kvartovima, da ne spominjemo vikendice u Lici i Dalmatinskoj zagori.

Procjena vrijednosti

Tako bi vikendica od sto kvadrata ili druga nekretnina u Zagrebu ili na Hvaru mogla biti dva do pet puta skuplja od vikendice u Dicmu, Kreševu ili Zmijavcima, pa bi i porez na te nekretnine znatno ovisio o tim vrijednostima. Prema sadašnjim, neslužbenim prijedlozima, vrijednost nekretnine bi odreÄ‘ivala posebna agencija, vijeće ili povjerenstvo, a moguće je da će se kao dodatni putokaz uvoditi i zone za odreÄ‘ene dijelove Hrvatske, urbanih, ruralnih i turističkih područja koje će automatski nositi minimalnu vrijednost nekretnine (a kao druga mogućnost se spominje da se na te zone računaju različite visine poreza).

Pojednostavljeno rečeno, moguće je da bi vikendica ili druga nekretnina od sto kvadrata u nekom selu Dalmatinske zagore bila procijenjena na 800 eura po kvadratu, dok bi vikendica na Hvaru (iste “kvalitete”) bila procijenjena na 2500 eura po kvadratu. Ako bi porez bio jedan posto za obje, tada bi u prvom slučaju porez iznosio 800 eura godišnje, a u drugom 2500 eura godišnje. Za vikendicu od 50 kvadrata tada bi ti porezi iznosili 400 i 1250 eura.

FRENKI LAUŠIĆ

Pola svih nekretnina nije katastarski ‘sreÄ‘eno’

Stručnjaci su upozorili da već postoji diskriminacija u plaćanju postojećeg poreza zbog nesreÄ‘enog stanja u katastarskim i zemljišnim knjigama, jer taj porez plaćaju oni koji su katastarski upisali svoje vlasništvo, a ne plaćaju ga osobe koje to još uvijek nisu učinile.

Prema podacima odvjetnika Vinka Ljubičića, čak 50 posto nekretnina nije katastarski sreÄ‘eno, što znači da već postoji pravna mogućnost velikog broja ljudi da na Ustavnom sudu sruše i aktualni porez na vikendice zbog toga što u nepovoljnu situaciju dovodi one koji su “registrirali“ svoje vlasništvo.

Jedan od modela po kojem bi se omogućilo oporezivanje svih vikendica, bez obzira na stanje u katastru, mogao bi se sastojati u tome da porez plaća korisnik, a ne vlasnik, kako bi se, meÄ‘u ostalim, izbjeglo da porez na vikendice plaćaju samo ljudi koji imaju vlasnički list, dok bi ostali “izvan sustava“ (koji nemaju sreÄ‘ene zemljišne knjige) i dalje izbjegavali plaćanje poreza. Korisnik bi se lako locirao i kontrolom režijskih računa za HEP i vodu, pa bi na taj način bilo teško izbjeći porezne škare (osim da vikendicu prepišu na bračnog druga ili djecu).