Izgubio sam 24 kile. A brodom se počela širiti zaraza...

•  May.31.2012
•  24 Comments

Sporo su se vukle minute. ÄŒekala ga je više od 10 mjeseci, a sad na Plesu, kad je sve napokon gotovo, nikako da ga ugleda. Teško diše, ali djeluje staloženo. Pristojno razgovara s novinarima, ali svako malo pogledava prema izlazu.

Oko 11 sati ugledala je mršavog muškarca u narančastoj majci, potrčala prema zaštitnom staklu i briznula u nekontrolirani plač. Osjećaji su joj pomiješani, ali brzo je prevladala sreća i golemo olakšanje. Zahvaljuje Bogu.

Njezin sin napokon je stigao kući.

Josipa Malnar u srijedu je u Zračnoj luci Zagreb dočekala svoga sina Denisa Malnara, riječkog pomorca koji je zajedno s još četiri Hrvata više od 10 mjeseci bio zatočen na brodu Katina u Jemenu. Otkako su u rujnu zbog dugova tvrtke Brodarstvo d.o.o. prisilno zaustavljeni, naši pomorci tamo proživljavalju pravi pakao. Žive bez redovite opskrbe hranom i pićem, bez struje i plaće, u potpuno nehumanim i nehigijenskim uvjetima. Prije nekog vremena zbog toga se brodom počela širiti i zaraza: neki su pomorci dobili teški osip i iritacije na koži.

Denis je smršavio 24 kilograma. Umoran je, gladan i ljut.

- Dobro je, mama. Dobro je. Sve će biti u redu. Ajde, mama - prvo je što je izgovorio na hrvatskom tlu, nakon što mu je majka potrčala u zagrljaj.

- Normalan čovjek ne može preživjeti ovo što sam ja preživio. Punih 320 dana bio sam na brodu. 320 jako teških dana. Vjerujte, brojao sam dan po dan i čekao kada će naša muka proći. Žao mi je onih što su ostali na brodu, a ja ću, kad se malo smirim i odmorim, ispričati sve što imam i o vlasniku broda i o kapetanu. Dečki su mi dolje rekli da kažem sve što imam, a bude li trebalo, i oni će sve potvrditi - rekao je Malnar.

Prvo na pameti kada je sletio na Pleso bilo mu je da će se napokon dobro najesti. Naljutile su ga i brojne kontrole koje je morao proći nakon povratka u Hrvatsku.

- Kontrolirali su me čak 15 puta, a nisam stigao obaviti liječnički pregled. Sada mi je na pameti samo kako ću se najesti. Slabo smo jeli na brodu zbog ograničene opskrbe. Svaki dan isto. Svaki dan jedne te iste konzerve. Ne možete vjerovati kako su se odnosili prema nama. Za Božić smo tražili kolače, a odgovorili su nam da ih možemo dobiti samo ako prikupimo novac. S druge strane, kapetan i njegovi dobili su i čokolade. Ta je situacija narušila meÄ‘uljudske odnose na brodu - prisjetio se.