Muzejska podmornica iz Lore - tajno oružje Slovenije

•  January.30.2012
•  24 Comments

Može li muzejski eksponat Muzeja ratne povijesti u Pivki, 80-tonska diverzantska podmornica P-913, u nekim žešÄ‡im verzijama meÄ‘ugraničnih napetosti sa Hrvatskom, postati tajno oružje slovenske vojske na moru?

Osamdesettonska diverzantska podmornica P-913

Ovo je, dakako, hipotetsko pitanje, bizarno dapače, no poprima sasvim drugačije konotacije pred jednim krupnim detaljem koji je promakao svim novinarskim karavanama koje su proteklih mjeseci obilazile Pivku. Taj detalj sedmoj sili nisu spomenuli ni predstavnici slovenske vojske, ponosni na novi eksponat. Naime, podmornica je tehnički potpuno ispravna.

Podsjetimo, podmornica je u travnju prošle godine, kao donacija Ministarstva obrane Crne Gore, preko luka Bar i Bari, potom uzduž Jadrana do sjevera Italije, šleperom ‘doplovila’ u Pivku. Znak je to zahvalnosti crnogorskog ministra obrane Bore Vučinića Sloveniji na “ustrajnoj podršci koju pruža Crnoj Gori prema euroatlantskim integracijama”.

Dar bez ‘papira’

Slovenska ministrica obrane Ljubica Jelušić objeručke je prihvatila darovanu podmornicu, iako uz nju nije dobila i vlasničke papire. Nije ni mogla, jer po načelima sukcesije vojne imovine bivše SFRJ, podmornica pripada Hrvatskoj. Podmornicu je 1991. JNA otela iz matične luke Lora, gdje se nalazila baza čuvene 88. podmorničke flotile.

Kako doznajemo od članova slovenskog društva “Podmorničar”, osim što je potpuno obnovljen trup, svi tehnički aparati, električni ureÄ‘aji i sklopovi ove jedinstvene podmornice ispravni su. Srce podmornice, aktivni sonar njemačkog “Krupp Atlasa”, premda proizveden još 80-ih godina, u vrlo je dobrom stanju. U bivšoj JRM podmorničari su ovaj sonar zvali kraticom PEL, (“podvodni električni lokator”). To je elektroakustični ureÄ‘aj za traženje i otkrivanje, odreÄ‘ivanje daljine, dubine, smjera te za identifikaciju podvodnih pokretnih i nepokretnih objekata – podmornica, mina, potopljenih brodova i podvodnih hridi.

Mišići ove čelične ljepotice, dva “Končarova” elektromotora od po 18kW, remenom povezani na pogonsku osovinu, takoÄ‘er funkcioniraju. Nedostaje jedino akumulatorska baterija. No, ni nju nije problem nabaviti u Tvornici akumulatorskih baterija u obližnjim Mežicama.

Igor Tabak, vojni analitičar i bivši član Odbora za obranu Sabora, kaže kako “od Pivke do luke Kopar ima manje od sat vremena vožnje šleperom”.

‘Kategorija vica’

– Praktično, podmornica bi se već od mrklog mraka do rane zore mogla naći u moru. U odreÄ‘enim okolnostima mogla bi biti odlično sredstvo za izviÄ‘anje. Kada bi sonari hrvatskih topovnjača bili ispravni, a uz prethodnu dojavu o nazočnosti podmornice, možda bi je HRM i uspio pronaći. Ispravna i opremljena slovenska podmornica manji je problem od kroničnog nedostatka vizije da se od potpunog kolapsa spasi HRM i konačno nabave novi brodovi – smatra Tabak.

– Umirovljeni slovenski admiral Marijan Pogačnik zalagao se za formiranje slovenske podmorničarske jedinice. No, nije teško zamisliti frku koja bi nastala kad bi se slovenska podmornica našla u moru, kaže nam Miroslav Lazanski, najpoznatiji vojni komentator s područja bivše Jugoslavije.

– Prvo bi Slovencima došao urgentni upit iz NATO-a što im ta podmornica radi u moru. Bugarska, koja ima sjajnu podmorničarsku tradiciju, nedavno je htjela remontirati svoju jedinu podmornicu, ruske klase “Kilo”. MeÄ‘utim, iz zapovjedništva NATO-a došla im je obavijest da Bugarska u okviru NATO-a nije nadležna za podmorničarstvo. Nema nikakve sumnje da su istu direktivu dobile i sve zemlje istočne obale Jadrana. O slovenskoj podmornici u Jadranu možemo razgovarati samo u kategoriji viceva – kaže Lazanski.

Slovenska podmornica, kojoj su agenti Vojnosigurnosne agencije RH (VSOA) nadjenuli neslužbeno kodno ime “Mojca velika”, sve do 2003. aktivno je, tada još u sastavu Mornarice Srbije i Crne Gore, plovila i zaranjala u morske dubine. Agenti VSOA-e još su uvijek u dilemi jesu li crnogorski podmorničari neopaženo ulazili u hrvatsko podmorje. Kako je ova podmornica radijusa plovidbe 200 kilometara, plovidbe pet dana u komadu bez izrona, Crnogorci su mogli neopaženo roniti Jadranom sve do Cavtata, Dubrovnika pa i dalje. Tko bi ih primijetio? 
Na kraju – riječ je i o regionalnom prestižu: Slovenci su, sasvim neočekivano, preuzeli primat.