Mirno more, kapetane!

“Bese”, koja danas ima istina drugog vlasnika, ali isto ime. “Na vezu u J. D. “Špinut”, nama što živimo s morem, jedrenjem i plovidbama, svojevrsni je spomenik odvažnosti, upornosti i svojeglavosti ako baš hoćete u pozitivnom smislu. Podsjeća na istinu da je oplovila svijet, ali i na njenog kapetana, kojega smo prije pet godina imenovali i počasnim članom društva. Za nekoga vjerujem sitnica, za zaljubljenika u more i jedrilje kao što je to bio Joža Horvat, velika stvar.

Jadranska ‘Lutalica’

- Bio je zapravo prvi naš čovjek iz neprofesionalne grupacije koji se doslovno upustio u avanturu, neimajući naročita iskustva s morem, ali ni obrasca sa sličnim putovanjima. Zato će po mnogočemu ostati pionir koji je morao razbijati silne barijere, demistificirati stvari... Baviti se s nečim što ni danas nije baš lako, zbog peripetija, pa i nerazumijevanja običnog čovjeka koji će se i ne čuvši upit prvo zapitati čemu sve to?, nastavit će Lakoš. 

Mačak pod šljemom bio je zapravo čovjek nepokolebljive volje s definiranim ciljem zašto sve to radi. Sa svakog svoga putovanja vraćao se s novom knjigom, a onda kad je prestao ploviti, plovio je svojom literalnom ostavštinom. Ostat će tajnom kako se rodila ljubav s toliko strasti i to kod čovjeka iz unutrašnjosti, k tomu bez ikakva iskustva s morem. To malo spoznaja o kruhu sa sedam kora i vještinama upravljanja brodom stjecao je na prvoj svojoj jedrilici “Lutalica”, i odraÄ‘enim treninzima na Školskom brodu “Jadran”. 

- Po mnogočemu prvi postat će rodonačelnikom žanra malo poznatog do danas u nas, piscem pomorske literature i književnosti mora. S Horvatom smo karakterno dobili novi tip putopisa koji do tada nismo poznavali. Moguće je riječ putopis ipak preštura za njihova pisca, jer bio je to ne put koliko Å¾ivot s morem. On je more držao živim bićem i makar poezija poznaje termin “razgovora s morem”, s njim je doista razgovarao, uvažavao ga, slušao.

Oluje i tišine bez vjetra

- Svojim dijalozima s morem u društvu je Hermana Melvillea i njegova ‘Moby Dicka’, a sličnih karakternih osobina i načinom tretiranja materije Josephu Conradu i njegovom opisu prirodnog okoliša i života na brodu. Načinom blizak impresionizmu, po pitanju predočavanja nevolja s olujama i s tišinama bez vjetra kao što je to majstorski činio u dugačkim pripovijestima ‘Crnac s Narcisa’, ‘Mladost’ ili ‘Tajfun’. Danas takva putovanja više nisu rijetkost, pa ni toliki izazovi, s obzirom na nove tehnologije, pa ni knjige s tih putovanja, no ispisane Jožine morske stranice i danas su škola za sve one što se misle s tim poslom baviti - zaključuje Lakoš. 

Kakvog li paradoksa, bez obzira na prijateljstvo s njim i Renatom, Horvat i Lakoš nikada nisu zajedno ozbiljnije plovili. Tek jedna Viška regata kad je Horvat zapovijedao “Podgorkom”. Premalo za jedno nezaboravno prijateljstvo, reći će s uzdahom, koje je u moru pronašlo zajednički nazivnik.