Tihana Tadinac: Veza s muškarcem je kao regata, ima start i cilj

•  October.17.2012
•  24 Comments

I onome tko je samo zavirio u svijet jedriličara i regata poznato je ime Tihane Tadinac, jer pod, doduše daleko zvučnijim imenom, Marina Frapa, ona se zajedno s nekoliko djevojaka već cijelo desetljeće natječe s muškarcima. A onaj tko poznaje jedrenje zna da ono prije svega iziskuje fizičku snagu, brzinu i spretnost. Očekivala sam, stoga, čekajući Tihanu na kavi, robusnu, mišićavu, preplanulu i muškobanjastu djevojku. Došla je, meÄ‘utim, 34-godišnjakinja s konjskim repom ljupka glasa kojoj bi skinula barem sedam godina. Brzo, meÄ‘utim, shvatite da iza gotovo djetinje fasade ove kapetanice stoji stvarno muška odvažnost, čak strogost kao u neke pravedne učiteljice.

Kažu da ne bi bilo ni ženske ekipe Marina Frapa da nije bilo tebe. Otkud tolika upornost i ljubav prema jedrenju i regatama?

- Zahvaljujući ocu. On me vodio na more i na brod. Prvi put sam u trećem osnovne bila u brodu. Uvik san volila more, lučice, slike brodova... Najdraži dio Splita mi je ACI. Obožavan atmosferu marine, fascinira me pogled na ACI, Labud i Mornar. Kad sam imala 14 godina, otac je kupija jedrilicu i nema trenutka da s njim nisam bila na brodu. Otac mi navigaje, a i mater mi je završila Pomorski fakultet, bila je kadet neko vrime, ali brzo je odustala. Sestra ima pomorsku agenciju. Eto, svi smo vezani uz more, more nas je odredilo. 

Na Mrduji sam čula kako ti netko dovikuje da mu je tvoj otac rekao kako te ni pod koju cijenu ne bi primio u svoj brod.

- Ma, uvik mi nešto dobacuju na račun oca. Taj isti mi je lani dobacija da mu je moj otac reka da mu samo trošin bojler. 

Šta je htio reći osim što se voli naslaÄ‘ivati? Da si mu još pod skutima, nisi se udala?

- Ma, da. Otac je ponosan na mene, njemu je drago ovo čime se bavim, ali i sam mi zna prigovarat da se okanim ovoga i da se raÄ‘e udam. Lani nam je ciloj ekipi na Božićnoj regati, baš tu u Zenti kad su nan se brodovi mimoilazili, doviknija: Aj, udajte se!

Sve ste neudate, koliko vas je u ekipi?

- Ima nas pet stalnih i dvije, tri povremene u ekipi. Helena Bule je udana i ima kćer. S njon se ponosimo, a nama ostalima se još nije posrećilo ili otežalo, a šta ćemo? Inače smo imale neke članice posade koje su nam se pridružile upravo s tim ciljem, da pokupe frajera. Njima bi se to i dogodilo, brzo bi nas napustile, pa nam neki kažu da na tome tribamo radit. Moguće je, ali ja to ipak ne razumin. Kako se to radi na tome? Mislin da se to čoviku dogodili ili ne dogodi i time se ne može upravljat.

A da l’ se muškarci možda malo vas i boje? Mislim, to kad čuju da manovrate brodom od nekoliko tona kao s kuhačom, odbija li ih to?

- Možda. Mi smo samostalne, ravnopravnije od drugih žena, a da kažem sposobnije, bila bi previše okrutna. 

S muškarcima se jačate, ali uglavnom u sportskim fair play relacijama. Prenosiš li dio sportskog duha u život, u vezu s muškarcem?

- Da, ima sportskog duha u vezama, mogu otvoreno priznati da vezu doživljavam kao i regatu. Ima start i cilj. Mogu samo reći da još uvijek vozim životnu regatu. Tu i tamo imam dobar dric, to je reful vitra iz pravog smjera, a desi mi se i koji reful koji me vrati puno unazad, ali onda opet krenem...... 

Najavljivale ste nastup na Olimpijskim igrama u Londonu, ali nije vam se to ostvarilo? Što se dogodilo?

- Odustale smo jer za to je trebalo puno više nego smo same mogle izgurati. Izostala nam je podrška, prije svega logistička i financijska. Naše su ambicije bile velike i većinu smo toga ostvarile. Sudjelovanje ma Match Raceu smatramo golemim uspjehom jer same smo tražile sponzore, povlačile za rukav, slale dopise... U Hrvatskoj je bilo nemoguće pokrenuti žensku olimpijsku disciplinu. Dvije smo godine organizirale prvenstvo u Match Raceu u Marini Frapa, ali podrška Jedriličarskog saveza je bila loša, prvenstveno gledajući kao produžena ruka sportskog vrha Hrvatske koji nije imao sluha za njegovanje olimpijske discipline. Imale smo za ta natjecanja fantastičnu strukturu, dovele smo inozemne posade u Marinu Frapu..., ali nije išlo. Kad smo shvatile da moramo smanjiti ambicije, bolje se osjećamo. Evo, sad je naš mjesec. Odradile smo Mrdujsku regatu, čeka nas Barcolana, Viška... Dovoljno nam je.

Što radite osim jedrenja?

- Ja radim baš u struci pomorskog menadžera u AD Brodovima, Salona i Maestral brodogradilištu u Solinu, prodajem brodove i vrlo sam zadovoljna poslom. Helena je takoÄ‘er pomorski menadžer i radi na Pomorskom fakultetu, Natalija Matošić je magistrica elektrotehnike i menadžer je u T-comu, ‘difovke’ Ivona Dražić i Nevenka Ćuk rade u turizmu. Neve skiperira cijelo ljeto i radi sailing ture u Hvaru u agenciji Hvar Adventure.

Jesi i ti zarađivala kao skiper?

- Kako ne! 

Kako bi turisti reagirali kad bi vidjeli da život stavljaju u ruke mladoj ženi?

- Pa, neki bi odustali već unaprijed kad bi ih pitalo žele li ženu za skipera, ali uglavnom nisam imala s tim problema. Jednom sam ja odustala, i to kad su mi rekli da ću na brodu imat devet muških, i to Rusa. Biži, čoviče!   
Odete li vas pet nekad za svoj gušt brodom na more?

- I te kako! Obično “ukrademo” za sebe koji dan kad transferiramo brod. Imamo svoje uvale favorite. Obožavamo Šešulu na Šolti, ali ondje je u zadnje vrime sve veća gužva, brodovi se sidre na katove... Volimo viški Kut, Paklene otoke... U zadnje vrime volimo dobro pojest birana jela, kušat vrhunska vina. Imamo sommelijerku, ona je s nama povremeno, Mila Hvilsvoj, inače porijeklom Dankinja, a živi u Hrvatskoj. Sad se učimo uživat u Å¾ivotu, kažen vam, kad su nan ambicije laškale. 

ÄŒini li vam se ipak da biste više postigle da ste muška posada? 

- Moguće, muškarcima je definitivno život lakši. Lakši je njihov put u svin segmentima, u poslu sam to osjetila bezbroj puta. Nije se lako s muškarcima borit, pogotovo u Dalmaciji. Koliko god se mi tučemo u prsi, ipak ne možemo, naročito na nekim ekstremnim regatama. A u ovom sportu je, moran priznat, uspjeh stvar i gole fizičke snage koju mi žene nemamo. Pa, mi skoro nismo prošlo lito u hvarskom Ždrilcu imale snage bacit sidro. Nas četiri je pokušavalo bacit sidro i nismo uspile. Posli su nas, ovi šta su nas vidili s drugih brodova da nešto izvodimo, u Hvaru pitali šta nan je bilo. A šta? Naša Nata ima 48 kila! Ili, na primjer, prije bi trodnevnu regatu odradila ka od šale, a sad mi triba tri dana da se naspavan. 

Kako je onda bili u nekim opasnim situacijama, jeste ih imali?

- Neve i Maja na brodu imale su havariju u Kvarneru. Ispa in je timun! A bila je strašna bura ka’ i obično. Sva srića, pratile su se sa još jednim brodom, vrlo brzo ih je jedan brod uzea u tegalj. A ja san imala najtežu situaciju kad san plovila u Kvarneru po buri od 36 čvorova. Toliko san izmirila, možda je bila i jača, ne znan. To je bija užas, ne bi to ponovila.  

A znate li same popravit kvarove po brodu?

- Normalno, skoro sve znamo, čak i ulje prominit u motoru. U momentu kad si na otvorenom moru, a ispadne ti, recimo, lanac od timuna, ko će ti popravit? Sve znamo. Meni je gušt radit po palubi, uvik san to volila, prominit štoper, trimat jedra, gušt mi je bavit se Ä‘elkoton, izbrusit nešto...

Je l’ ti padala na pamet plovidba oko svijeta?

- Je, ali kad sam bila mlađa. Divim se ženama koje su to uspile, ali ne bih.

Jesi uvijek tako sportski odjevena?   

- Zašto? Sad vi ka jedan šta je vata cimu u Božavi. Mi uplovile u lučicu, a on, kad nas je vidija, viknija iz svega glasa: Vidi žena! Žensko san ja, al’ ne vidite? Obožavan vešte, volin se sredit. Ne volin postole na tak jer se ne osjećan dobro u njima, zamaraju me. A ima nešto i u tome da volin držat stvari pod kontrolom, a kad si u take, ne možeš baš trčat ako zatriba. 

Svi jedriličari, pa i tvoja posada, zovu te Sofe.

- Ma, ne volin o tome govorit, ali ispričat ću van. Na jednoj regati tamo 97. godine bila san s muškom posadom jedina ženska na brodu. I onda je jedan od njih najednom viknija: A vidi naše Sofije Loren! I tako su me neko vrime zvali Sofija pa je ostalo Sofe.

Sofe, zakasnile ste ove godine na Mrduji za jedan minut proći kroz cilj u Splitu? Jesi to teško podnijela?

- Jedva, bila je zahtjevna regata po toj bonaci. Ne volin gubit. Borbena san. U ovon sportu ti triba borbenost i upornost. Ne moš’ bez toga uspit. To je uostalom sport, svaki je borben.