Moj pad u plavetnilo... do 52 m dubine

•  September.18.2012
•  24 Comments

Uroniti u morsko plavetnilo dublje od uobičajenih metar i pol, san je velikog broja rekreativnih kupača, no ovaj je san u stvarnost pretvorila Splićanka Vedrana Vidović, štoviše, zaronila je na dah puna 52 metra pod morem i tako osvojila prvo mjesto u Hrvatskoj. Dogodilo se to na nedavnom otvorenom prvenstvu “Pakostane deep challenge 2012.”, a disciplina u kojoj je Vedrana tako suvereno i tako duboko zaronila jest constant weight, jedna, kažu, od najtežih.

Ronjenje je, kaže 36-godišnja Vedrana, njezin stil života i zato ima osjećaj da roni cijeli život. Natječe se zadnjih osam godina u freedivingu i oko deset godina u podvodnom ribolovu. Ljubav prema morskim dubinama prati je od djetinjstva, od onog prvog trenutka kad se susrela s morem.

– Mislim da je to bila ljubav na prvi pogled koja traje i danas. More daje puno toga lijepog. More te promijeni na mnoge načine. More ti otkrije tko si i što želiš! – veli vesela Vedrana, inače službenica u računovodstvu splitskoga FESB-a, koja s posebnom radošÄ‡u svijet brojki mijenja za svijet morskog plavetnila.

Što dalje od obale

Ronjenje je Vedrani donijelo velik broj priznanja:

– Oborila sam 12 hrvatskih rekorda u ronjenju na dah i istodobno držala rekorde u svih pet morskih disciplina (CWT, FIM, CNF, NL i VWT). Od osam službenih AIDA disciplina, u sedam njih sam držala hrvatski rekord.

Nekoliko puta bila sam prvakinja Hrvatske u ronjenju na dah.

S obzirom da je za početak ronjenja potrebna zainteresiranost, ali za ostati u njemu strah svakako nije dobra pratnja, Vedrana savjetuje što će učiniti oni strašljivi.

– Neka iziÄ‘u što dalje s brodom od obale, ako mogu tamo gdje se slabo vidi kopno, neka spuste konop u more i zarone. Ako ih i dalje bude strah, neka se ostave ronjenja jer to nije za njih, a ako dožive onaj osjećaj savršenstva, onda je to to, nema treće! – konkretna je Vedrana.

Roniti se može uvijek, od najranije dobi pa sve do zrelih godina, a za ronjenje nikad nije kasno.

– Samo za primjer bih navela aktualnu prvakinju i rekorderku Nataliju Molchanovu iz Rusije koja drži gotovo sve svjetske rekorde u ronjenju na dah, a na 50. roÄ‘endan, prije nekoliko mjeseci, zaronila je na nevjerojatnih 101 metar u dubinu. Svi mogu roniti na dah, preduvjet je samo da ste fizički i psihički zdravi – kaže Vedrana.

Ljeti Stari Grad

Upravo takva je i ona pa je najsretnija kad je ispod površine, brodom se otisne na otvoreno more nadomak Splita, a ljeti je mjesec dana u Starom Gradu na Hvaru gdje je baš svaki dan na moru – roni, trenira i gušta.

Na pitanje o čemu razmišlja dok roni, Vedrana odgovara:

– Uglavnom ne razmišljam ni o čemu, nego se prepustim osjećaju koji bih nazvala “savršeni osjećaj”. Teško je opisati osjećaj dok padam u plavetnilo... kad prestajem sa svim kretnjama, kad mi se otkucaji srca toliko uspore da ih više i ne pratim, i kada je jedino što osjećam strujanje mora po licu i prstima, gdje nema zaštite ronilačkog odijela... Jednostavno, savršeno!!!

OJDANA KOHAREVIĆ
FOTO: BOŽO VUKIČEVIĆ / CROPIX

Ame su ronile u 3. stoljeću prije Krista

- Ronjenje na dah ili apneja je ronilačka disciplina kojom se ljudi bave od davnina. Ispočetka smatrani prirodnim fenomenima, tek su u nekoliko posljednjih desetljeća počela ozbiljna znanstvena istraživanja koja objašnjavaju sposobnosti ljudi da se pod vodom zadrže po nekoliko minuta i zaranjaju na dubine i do 200 metara.

- Jedni od najstarijih podataka o ronjenju na dah datiraju iz 3. stoljeća prije Krista u Japanu, gdje se prvi put spominju “ame”, muškarci i žene ronioci, sakupljači prirodnih bogatstava pod morem. Tradicija se održala do današnjih dana, no samo u žena, sakupljačica kamenica, rakova i algi.

- Jedna od anegdota iz prošlog stoljeća spominje Grka imena Gheorgios Haggi Statti. Godine 1913. brod talijanske mornarice ostao je bez sidra. Haggi Statti ponudio se da će sidro pronaći i izroniti. Više puta je uz pomoć utega zaronio na dubinu veću od 70 metara dok nije zavezao konop za sidro. Brodski liječnik bio je zaprepašten.

- Moderno doba ronjenja na dah započinju Enzo Maiorca i Jacques Mayol opovrgavajući teoriju tadašnje medicine o dubinskim granicama za ljude. Od tog vremena medicina je znatno napredovala u objašnjavanju fizioloških fenomena koji su značajni za ronjenje na dah.

- Dana 2. studenoga 1992. osnovana je AIDA (fr. Association Internationale pour le Développement de l’Apnée), meÄ‘unarodna organizacija za razvoj apneje. Glavne aktivnosti su obrazovanje ronilaca na dah, organiziranje natjecanja i verificiranje rekorda. Danas je AIDA krovna organizacija, sa podružnicama diljem svijeta meÄ‘u kojima je i AIDA Hrvatska.